Osuđenik Elvis Pašalić, koji izdržava kaznu zatvora u Zenici, poznat je po pljačkama i razbojništvima u kojima je učestvovao kao vođa organizirane grupe. Među najtežim djelima bilo je razbojništvo iz 2014. godine u Kiseljaku, gdje je ubijen Salih Babaluk.
U ispovijesti za Avaz TV u emisiji "Memo u zatovru", Pašalić otvoreno govori o svom životu, sukobu s policijom i kriminalu.
- Ja sam osuđenik Elvis Pašalić, trenutno imam 35 godina, a s 28 godina sam lišen slobode i otada se nalazim u zatvoru. Osuđen sam na jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina, a, pored te kazne, imam još kazni koje trebam izdržati. Lišen sam slobode početkom 2015. godine u akciji sarajevske policije za organizirani kriminal, a u vezi s pljačkom pošte, paljenjem vozila i drugih objekata, te za ubistvo koje je počinjeno prilikom pljačke na području Kiseljaka. Za ubistvo sam osuđen na pet godina - počeo je svoju priču Pašalić.
Prema njegovim riječima, od ranog djetinjstva je počeo s kriminalnim radnjama.
- Na području Ilidže sam proveo većinu života, a bio sam jedno vrijeme kao maloljetnik i u Travniku, gdje mi je Općinski sud, kao odgojnu mjeru, odredio da budem smješten u Dom za nezbrinutu djecu. Iako ja nisam spadao u tu grupu, odluka Suda je bila takva. Nisu me mogli poslati u zatvor, pa je to bila ta mjera, ali tu sam bio kraće vrijeme, jer nisam to mogao izdržati - nastavio je Pašalić.
Rekao je da je stalno bježao iz tog doma, jer je bio otvorenog tipa.
- Jedno vrijeme sam bio tu, oženio se i onda sam počeo ozbiljne poslove raditi. Nisam prezao ni od koga, jer se nisam nikog bojao, a nisam ja ni bio neka osoba koja je stvarala probleme. Da se izrazim žargonski, u kriminalni milje sam više išao da "pravim pare" nego da pravim probleme. Bilo je i pucnjava, ne kažem da nije - rekao je Pašalić.
Kaže da je u prvoj pucnjavi u Reljevu, na ulazu u Sarajevo, ranjen njegov brat.
- Bila je potraga za mojim bratom i za mnom. Kada sam se prevrnuo automobilom u dvorište kuće, izašli smo iz auta, a policija je zapucala i mog brata su, s pet do šest metaka, pogodili u nogu. Ja sam, također, brzo savladan. Kada sam vidio da pucaju, brzo sam pokleknuo duhu. Bili smo opkoljeni, jer je bila dojava da ćemo tu proći. Uspio sam pobjeći nekih 200 metara i to je bilo to - kazao je.
Takav život on smatra teškim, opasnim i lošim.
- Pucnjava koju sam naveo nije jedina koja se desila meni i mojim ljudima. Organizirao sam grupu i rukovodio sam njom, a zato sam i osuđen. Svim mladim poručujem da se okane kriminala, jer od toga nema ništa i preporučujem da se okrenu nekom normalnom životu. Želim da mladi čuju ove priče, da shvate da to nije dobro - poručio je Pašalić.
Pašalić navodi da se sada, umjesto tučnjavom, problemi rješavaju pištoljem.
- Oružje ne može ništa dobro donijeti te kažem svima da se povuku iz ovih „voda“ ukoliko mogu, jer iza ovih zeničkih zidina se teško izlazi. Moraš biti psihički jak i stabilan, jer te ovdje čeka mnogo osuđenika. Nije se lako ni u zatvoru snaći jer ima raznih osuđenika - zaključio je Pašalić.