Salih Mulalić, preživjela je žrtva genocida. Preživio je i Marš smrti, ali njegovi najbliži nisu.
Nije preživio Salihov otac, nije preživio ni Salihov brat, a ni 67 članova Salihove porodice. Nije preživjelo ni Salihovo jednomjesečno dijete, koje je u Srebrenici umrlo od gladi. Salih kaže da je Srebrenica bila koncetracioni logor. Bez struje, vode, hrane i lijekova.
Salih danas kaže da je čovjek iz doline koju obavija tuga.
„Imali smo lagodan život sve do 1992., od 1992. nastaje pakao“-kaže Salih prisjećajući se najtežih trenutaka. Jedan od njih je i kada mu je mrlo jednomjesečno dijete.
Salihovo dijete rodilo se 18.marta, da bi 18. aprila umrla od gladi.
„U Srebrenici nije bilo hrane, u Srebrnici nije bilo ničega. Bilo mi je teško, nisam mogao spasiti svoje dijete. S jedne strane gledam dijete koje nema šta jesti s druge strane gledam ubijanja. Molio sam Allaha da me snajper pogodi kada sam čuo da mi je dijete umrlo“- kaže Salih Mulalić.
Salih je nakon smrti djeteta nastavio borbu za Srebrenicu. Kaže da mu je Srebrenica sve u životu.
Na put smrti, do slobodne teritorije Salih je krenuo sa još nekoliko hiljada muškaraca iz Srebrenice. Na tom putu ubijen mu je i brat. Ipak najteže kaže da mu je bilo kada je izvršena reekshumacija posmrtnih ostataka njegovog brata.
Put do slobodne teriorije preživio je bez hrane.
„Pio sam vodu iz mjesta gdje je konjska kopita bila a u toj vodi žaba, sve vam je jasno. Ne znam odakle mi snaga da pređem taj put. Sudbina je bila takva da ja pređem“- kaže Salih.