Porodica je najvažniji faktor za formiranje ličnosti. Njen utjecaj je najveći u prvim godinama djetetovog života. Dijete će se razvijati kao normalna, uravnotežena ličnost ako je voljeno - što znači da su ga roditelji željeli i da ispoljavaju srdačan, topao odnos - i ako osjeća sigurnost.
Doživljaj sigurnosti ne zavisi samo od odnosa roditelja prema djetetu, već i od odnosa među roditeljima. Duboko poremećeni odnosi među roditeljima izazivaju poremećaj u ličnosti i ponašanju djeteta.
Porodica je značajna i zato što roditelji namjerno i sistematski formiraju kod djece određene karakteristike. Roditelji su često, bar u ranom djetinjstvu, uzor svojoj djeci.
Zato oni utječu na njih čak i kada to ne žele. Djeca se identificiraju s njima i prihvataju sve oblike ponašanja koje možda ni sami roditelji ne ocjenjuju kao dobre.
Roditelji trebaju izgraditi ispravan pedagoški odnos prema djetetu. Smatra se da nije dobra pretjerana strogost, pogotovo ako uključuje agresivnost i fizička kažnjavanja.
Ali, i izrazita popustljivost i razmaženost izazivaju negativne efekte. Dijete se može formirati kao egoistična osoba, nesposobna da uspostavi ravnopravne odnose s drugima.
Obaveze treba postepeno razvijati kao i samostalnost i nezavisnost kod djece, jer i pretjerani zaštitnički odnos ometa dječiji razvoj.
