Beba je sposobna sjedjeti sa šest mjeseci, podatak je koji se najčešće može naći u literaturi. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je to potpuno netačno. Naime, stručnjaci tvrde da nijedna beba nije sposobna sjedjeti samostalno u šestom mjesecu života.

Iako mnogi roditelji tvrde da im pedijatri savjetuju da nakon pregleda kukova sjedenje nije opasno, stručnjaci tvrde da to nije jedini preduslov. Bebi treba dozvoliti da podiže noge iznad tijela jer na taj način jača kičmu, dok sjedenje u uzrastu od šest mjeseci može dovesti do trajnih deformiteta kičme, jer stub još nije sposoban izdržati uspravan položaj.

Prerano sjedenje pritišće slabinski dio kičmenog stuba i smanjuje međupršljenski prostor. Zato bebi treba dozvoliti da neometano podizanjem nogu jača mišiće koji su potrebni za sjedenje, a da istovremeno ne opterećuje kičmeni stub.

U osmom i devetom mjesecu beba se okreće na oba boka, hvata predmete jednom rukom i tako se priprema za sjedenje i tek krajem devetog mjeseca može se uspraviti u bočni sjedeći položaj, s osloncem na šaku, što je pripremna faza za uspravan sjedeći položaj.

Stručnjaci sada kažu da je beba u stanju sjedjeti onda kada se bude mogla sama uspraviti i sjesti. Stručnjaci tvrde da prerano sjedenje, osim oštećenja kičme, može dovesti i do zaostajanja u fizičkom i motornom razvoju.

Povišen tonus mišića roditelji često tumače kao napredan, ali on može značiti i da beba ima problema, pa ako se vaše dijete u prvih nekoliko mjeseci pokušava podići naprijed i zauzeti sjedeći položaj, obratite se fizijatru.

Ukoliko beba ne razvije dobru motoriku, naročito šake, može imati problema i s govorom.