Jedno od najčešćih roditeljskih pitanja je: «Je li razvoj govora u dječaka i djevojčica različit?» Odgovor je i «da» i «ne». Zapravo, u odnosu na cjelokupan proces govorno-jezičnog razvoja, sličnosti je daleko više nego razlika. Doduše, mnogi dječaci (ali ne svi!) pristupaju ovladavanju jezika donekle drugačije od djevojčica (ali ne svih!).

Na kraju krajeva, danas je objavljeno mnogo istraživanja o razlici u muškim i ženskim mozgovima. Tako je poznato da muškarci i žene imaju razlike u interaktivnom, komunikacijskom stilu i načinu percepcije jezične informacije. Ipak, kada je riječ o maloj djeci, u prvih pet godina života, razlike nisu velike, a tiču se pojedinih vještina.

Jedna od, možda, značajnijih razlika je u stilovima jezičnog razvoja. Tako, djevojčice, u početku, imaju bogatiji rječnik imenica, vole igre imenovanja i pokazuju veću razgovijetnost, odnosno preciznost u izgovoru od dječaka.

Možda zato postoji popularno «mišljenje» da su djevojčice, u najranijoj dobi, jezično naprednije od dječaka. Međutim, ne radi se o stvarnom prednjačenju, nego o donekle drugačijem načinu usvajanja jezika, a razlike se vremenom izjednačavaju.

Djevojčice lakše verbalno izražavaju emocije

Istraživanja mozga odraslih osoba pokazala su da žene imaju bolju povezanost onih dijelova mozga koji upravljaju emocijama i onih koji upravljaju govorom. Kao rezultat, žene (i djevojčice) lakše verbalno izražavaju svoje osjećaje.

Možda je s time moguće povezati činjenicu da djevojčice ranije od dječaka počinju upotrebljavati riječi koje opisuju emocije (volim, sviđa mi se, tužna, sretna).

Ali, budući da je istraživanje provedeno na odraslim osobama, te razlike ne moraju biti nužno genetski uvjetovane, već povezane sa stilom odgoja i različitim ponašanjem roditelja prema dječacima i djevojčicama (majke su sklonije govoriti sa svojim kćerima o osjećajima).

S time je vjerojatno povezano i to da su djevojčice sklonije rješavati problemske situacije verbalno, a dječaci akcijski. Tako, djevojčice predškolske dobi mogu jedna s drugom raspravljati o rješenju problema i tražiti pomoć od drugih. Lakše im je i opisati kako su riješile neki problem.

Mali dječaci, s druge strane, skloniji su rješavati probleme akcijski, pa i šakama. Ali, ta razlika može biti uvjetovana odgojem i kulturalnim stavom prema spolovima. A to znači da na mnoge razlike, barem djelomično, utječu roditelji.

Roditelji razgovaraju drugačije sa djevojčicama nego sa dječacima

Kada su istraživači proučavali roditelje (većinom majke) u ophođenju s njihovim dvogodišnjacima i trogodišnjacima, otkrili su nevjerovatne razlike! Uočili su da roditelji razgovaraju drugačije s djevojčicama i dječacima.

Tako, u interakcijama sa kćerima, majke postavljaju više otvorenih pitanja, upotrebljavaju više govora usmjerenog na dijete i obraćaju im se dužim i složenijim rečenicama. Također, s djevojčicama općenito nešto više razgovaraju, nego s dječacima i imaju čišći izgovor.

Druga su istraživanja pokazala da s malim dječacima roditelji najaktivnije razgovaraju u situacijama igre, dok s djevojčicama u drugim okolnostima, primjerice, u situacijama traženja pomoći.

Šta to konkretno znači? Kada razgovaraju s dječacima tokom igranja, roditelji su skloni govoriti u stilu «ovdje i sada», a to znači da je njihov jezik spontano jednostavniji i konkretniji: opisuje radnje koje se događaju tokom igranja, s većim naglaskom na interakciju, a manjim na imenovanje.

U takvim neformalnim situacijama, roditelji su manje skloni jasnijem izgovoru. Kada razgovaraju s djevojčicama u situacijama izvan dječje igre, majke se služe složenijim jezikom, koji uključuje opis osjećaja, imenovanje, problemski jezik i dr.

Vrste igara utječu na početni razvoj jezika

Također, nije moguće, a da ne spomenemo da dječaci i djevojčice igraju različite tipove igara. Dobro nam je poznato da se djevojčice (većina, ali ne sve!) najviše igraju lutkama, što podrazumijeva veću upotrebu jezika tokom igre (pričanje lutki-bebi, porodične scene itd.), češće imenovanje i postavljanje pitanja.

U dječačkim igrama vozilima i konstrukcijskim igračkama, veća je sklonost bučnim zvukovima i kratkim povicima. Važno je da budete svjesni da djeca oba spola trebaju imati na raspolaganju sve vrste igračaka i igara.

Ipak, poznato je da djevojčice jednostavno spontano pretvaraju igru bilo kojim igračkama u interakciju likova, a dječaci u akcijsku igru. Naravno, uvažimo i sve moguće individualne razlike.

Dakle, način roditeljskih interakcija s djecom i vrste igranja mogu biti objašnjenje razlika u jezičnim stilovima i pojedinim jezičnim vještinama između dječaka i djevojčica.

A budući da način interakcija ovisi o vama, možete na njega svjesno utjecati, odnosno izlagati svojeg sinčića i/ili kćerkicu širokom rasponu verbalnih situacija (tokom igre i ostalih dnevnih aktivnosti) te se s njim/njom ophoditi u tim situacijama raznovrsno. To će samo povećati iskustva i jezične uzore na temelju kojih će vaše dijete učiti jezik.