Dvogodišnjaci ponekad znaju biti vrlo nestašni - bacaju stvari, ljute se, viču, ponavljaju ustaljene radnje, vole eksperimentirati, tjeraju vas da im pričate iste priče iz dana u dan...
Ali, to su normalne faze razvoja, pa nemojte očajavati ukoliko vam se čini da vaše vaspitne metode nisu uspješne i da djeca rade sve suprotno od onoga što ste ih učili.
Oni uspostavljaju pravila u svojoj glavi i onda ih praktično provjeravaju. Bacaju igračke da bi provjerili šta će se s njima dogoditi ukoliko padnu s visine, razvrstavaju geometrijske oblike ili igračke napravljene od istog materijala.
Djetetu pomažate ako se igrate s njim, jer ga ponavljanje rutinskih igara smiruje i daje mu sigurnost.
Nakon drugog rođendana počinje razvoj apstraktnog mišljenja. Maleni će vas, naprimjer, tjerati u sobu kada kažete "ružnu riječ" (odnosno primjenjivat će postupke koje vi primjenjujete), tjerat će medu da sjedi za stolom dok "sve ne pojede" i slično.
Sve više će djeca učiti posmatranjem i zbog toga im pomozite, kako bi se svi podaci pravilno "složili" u njihovim glavicama. Stručnjaci tvrde da možete podstaći trogodišnjaka tako što ćete mu omogućiti da što više vremena provodi s vršnjacima, dopustite mu da razvrstava pribor za jelo, konce, dugmiće...
Tako će vidjeti šta je veće, šta manje, koliko, naprimjer, vode staje u širu, a koliko u užu čašu. Odgovarajte na dječija pitanja i pričajte s njima o osjećanjima kao što su bijes, tuga, radost i bol.
Maleni će vremenom sve manje eksperimentirati, zaključke će donositi brže i efikasnije, pa će vam se sve više činiti da su bolji, mirniji i manje bučni.
