Kada smo dobro odgajani, to se vidi u našim riječima. Razumijemo i znamo da neke riječi i izrazi mogu da povrijede, omalovaže ili manipulišu drugima i obično ih izbjegavamo. I ne samo to – znamo i da mogu otkriti nedostatak poštovanja ili empatije. Svjesni smo da naše riječi imaju moć i nastojimo da ih koristimo mudro. Velike su šanse da ih lijepo vaspitane osobe u razgovoru već izbjegavaju.

Nisi u pravu

Dijalog s poštovanjem kamen je temeljac dobrog vaspitanja. Kada smo lijepo vaspitani, razumijemo da razgovori nisu takmičenja u kojima treba pobijediti. Oni su prilike za dijeljenje, razumijevanje i učenje. Zato ćemo rijetko čuti da neko ko je lijepo vaspitan direktno kaže: „Nisi u pravu…”. Taj izraz isključuje razgovor, a druga osoba zauzima odbrambeni stav. Ovakva izjava može izgledati kao nepoštovanje i odbacivanje, čak i ako se to tako ne misli.

Umjesto toga, osobe koje su lijepo vaspitane obično koriste izraze poput „Jasno mi je šta hoćeš da kažeš, ali ja imam drugačije viđenje…” ili „To je zanimljivo gledište, evo još jednog načina da o tome razmislimo…”. To omogućava zdravu razmjenu ideja bez omalovažavanja ili ponižavanja bilo koga.

Rekao sam ti

Svi smo bili u situaciji da nekome damo savjet, on ga ne prihvati i na kraju se po njega ne završi dobro. Iskušenje da kažemo „rekao sam ti” može biti ogromno.

Ali, lijepo vaspitana osoba naučila je da bude empatična i pažljiva i zna da ove riječi samo mogu da pomognu da se neko osjeća još gore. Mnogo je važnije pružiti podršku i pomoći da se osoba izvuče i pronađe izlaz iz nezavidne situacije.

Nisam ja kriv

Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke osobina je koja nam je usađena dobrim vaspitanjem. Dakle, „Nisam ja kriv” rijetko koriste osobe koje su lijepo vaspitane.

Svaljivanje krivice na druge ili na okolnosti može izgledati kao lak izlaz iz situacije kada stvari krenu naopako, ali to ne vodi ka rastu ili poboljšanju.

Ovaj izraz često stvara mentalitet žrtve, gdje neko ne preduzima korake da promijeni svoju situaciju jer vjeruje da je van njegove kontrole. S druge strane, prihvatanje odgovornosti daje nam snagu da učimo iz svojih grešaka i donosimo bolje odluke u budućnosti.

Zanimljivo je da je studija pokazala da je veća jverovatnoća da će ljude koji redovno priznaju svoje greške i prihvataju odgovornost vršnjaci percipirati kao lidere. To pokazuje da izbjegavanje izraza „Nisam ja kriv” ne samo da može dovesti do ličnog rasta, već može i povećati nečiji uticaj i poštovanje među drugima.

To nije moj problem

Empatija i saosjećanje često se njeguju od malih nogu kod dobro vaspitanih osoba. Zbog toga ćemo od njih rijetko čuti izraze poput „To nije moj problem”.

Nije riječ o tome da treba da budemo odgovorni za svaki problem, već o tome da priznamo da, ako smo u poziciji da pomognemo, to treba da uradimo. Ova vrsta empatije i spremnosti da se pomogne drugima često je znak dobrog vaspitanja.

Nije me briga

Ljudi koji su dobro vaspitani često razumiju vrijednost izražavanja brige i interesovanja za druge. Zbog toga „Nije me briga” obično izbjegavaju u razgovoru.

Ravnodušnost može ozbiljno da povrijedi, čineći da se ljudi osjećaju beznačajno ili nevažno. Prirodno je da svi imamo različite interese i prioritete, ali izražavanje toga sa „Nije me briga” može biti previše oštro ili omalovažavajuće.

Umjesto toga, lijepo vaspitani mogli bi da kažu nešto poput „Nisam baš upoznat s tim, možete li mi reći nešto više?” ili „Imam drugačije viđenje, ali bih volio da čujem šta vi mislite”. Ovim će pokazati poštovanje i otvorenost za razumijevanje gledišta drugih, osobinu koja često proizilazi iz dobrog vaspitanja.

Bez uvrede, ali…

Dobro vaspitanje često usađuje razumijevanje da svaka riječ koju izgovorimo ima uticaj. Kada neko kaže „Bez uvrede, ali…” to je obično uvod u uvredljiv ili bolan komentar. To poništava nečija osjećanja prije nego što je ta osoba uopšte imala priliku da ih izrazi.

Oni koji su dobro vaspitani često su svjesni moći koju imaju njihove riječi. Oni znaju da ako izjava treba da počne sa „bez uvrede”, vjerovatno je bolje da ostane neizgovorena.

Biranje poštovanja i ljubaznosti umjesto potrebe da se izrazi potencijalno uvredljivo mišljenje, obilježje je dobrog vaspitanja i zrelosti.

Suština je u poštovanju

Ako se udubimo u srž naših razgovora, očigledno je da je poštovanje osnovna nit koja se provlači kroz naše riječi i djela. Komunikacija s poštovanjem svodi se na istinsko slušanje drugih, cjenjenje njihovih perspektiva i ljubazno i promišljeno odgovaranje.

Treba da shvatimo da naše riječi imaju moć da grade ili uništavaju, da liječe ili povređuju, da uzdižu ili ruše. I izboru da da tu moć mudro koristimo.

Treba da se trudimo da imamo što više ovakvih dobrih razgovora – onih koji odražavaju ne samo naše dobro vaspitanje već i naše urođeno poštovanje prema drugima.