Malo je roditelja koji se nisu susreli s dječijom krađom i njihova zabrinutost je sasvim razumljiva. Međutim, stručnjaci poručuju da ne treba paničiti, jer se problem može riješiti.  Da bi u tome uspjeli, roditelji, prvo, trebaju otkriti zašto njihovo dijete krade, a zatim pokušati s njim uspostaviti odnos povjerenja i bliskosti da bi mu ukazali na grešku. 

Psiholozi naglašavaju da svi roditelji trebaju znati da su u svakoj starosnoj grupi uzroci takvog ponašanja različiti. Krađa u predškolskom dobu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi. Neki od razloga zbog kojih maleni počinju krasti su:

- Želja da se nešto ima. Dijete često ne može svladati tu ogromnu želju. Ono vidi novu igračku i pošto o njoj dugo mašta, ne može odoljeti da je ne uzme ili u parku od drugog djeteta ili čak u prodavaonici.

- Drugi razlog je želja da bližnjima nešto pokloni. Dijete želi razveseliti mamu ili tatu i ne shvata da u tome ima nešto loše.

- Treći je razlog želja da na sebe skrene pažnju vršnjaka, kao vlasnik neke posebne stvari.

Svi takvi postupci mogu se opravdati kad je riječ o djetetu od dvije ili tri godine. Za njega su pojmovi „moje”, „tvoje”, „tuđe” apstraktni. Oni još ne mogu shvatiti šta je to svojina i zato su ubijeđeni da je sve na svijetu njihovo. Zato se dijete ne usteže u gostima ili parku prisvojiti sve što mu se dopada. Naravno, takvo dijete nećemo nazvati lopovom, već ćemo mu strpljivo objasniti da je igračka tuđa i da je zbog toga ne smije nositi kući.