<p>Više od dvije trećine djece i mladih (74%) ima profil na nekoj društvenoj mreži. Čak 41% djece u dobi od 9 do 10 godina, te 72% onih u dobi od 11 do 12 godina, priznaje da ima svoj profil, iako je minimalna dob za otvaranje računa na većini društvenih mreža 13 godina.</p><p>Djeca danas sve ranije počinju koristiti digitalne uređaje, a generacije koje odrastaju u digitalnom dobu uživaju brojne prednosti koje im internet donosi. No, uz sve te prednosti, tu su i određeni rizici. U digitalnom, baš kao i u stvarnom svijetu, mladi mogu biti izloženi različitim oblicima nasilja. Ova vrsta zlostavljanja naziva se digitalnim, online ili cyber nasiljem.</p><h2>Kako prepoznati da dijete doživljava cyber nasilje</h2><p>Postoji nekoliko znakova na koje roditelji trebaju obratiti pažnju kako bi prepoznali eventualne probleme s kojima se njihovo dijete suočava na internetu.</p><h2>Neobjašnjive fizičke promjene</h2><p>Vrlo je važno pratiti kako se dijete ponaša i razgovarati s njim. Svakodnevno odvojite nekoliko minuta kako biste popričali s djetetom i tako primijetili eventualne psihičke ili fizičke promjene. Ako dijete iznenada smršavi ili se udeblja, važno je otvoreno razgovarati s njim i pitati ga što ga muči.</p><p>Kao i odrasli, djeca kad su pod velikim stresom često doživljavaju fizičke promjene – bilo da naglo gube ili dobivaju na težini, pokušavajući tako prikriti svoje prave osjećaje.</p><h2>Nagle promjene raspoloženja</h2><p>Ako je riječ o tinejdžerima, nagle promjene raspoloženja često su povezane s pubertetom. Ipak, ne biste trebali zanemariti te promjene ako traju danima i postaju sve izraženije. Česte promjene raspoloženja ili kratki, brzi odgovori, mogu biti znak da se nešto ozbiljno događa u životu vašeg djeteta.</p><h2>Gubitak interesa za aktivnosti</h2><p>Kad dijete počne iznenada povlačiti iz društva, izbjegavati aktivnosti koje su mu prije bile omiljene i distancirati se od vas, to može biti znak da se suočava s problemima s kojima ne zna kako se nositi.</p><h2>Napuštanje društvenih mreža</h2><p>Posebnu pažnju obratite na ovaj znak. U današnjem vremenu gotovo sva djeca imaju pametne telefone i profile na društvenim mrežama, pa je prilično neuobičajeno ako dijete iznenada odluči napustiti društvene mreže. Iako im ponekad samo treba pauza od interneta, svakako je važno razgovarati s djetetom i saznati pravi razlog zašto je odlučilo "nestati" s društvenih mreža.</p>

Vrlo je važno pratiti kako se dijete ponaša i razgovarati s njim

Ovo su znaci da je dijete žrtva nasilja na internetu: Na jedan detalj posebno obratite pažnju

<p>Iako su veoma česte u dječijem uzrastu, endokrine bolesti se kasno otkrivaju zato što se klinička slika u većini slučajeva razvija sporo i može imitirati druga, daleko češća i ljekarima poznatija oboljenja. Učestalost je naročito porasla poslije pandemije. Endokrine žlijezde mogu urođeno ili zbog stečenih razloga lučiti nedovoljno hormona. Tada se hormoni nadoknađuju tako što pedijatar-endokrinolog odredi tzv. dozu nadoknade (supstitucionu dozu).<br></p><p>Hormoni se mogu lučiti u većoj količini nego što nam je potrebno i uzrokovati:</p><p>- ubrzan rast,</p><p>- preuranjeni pubertet,</p><p>- hirzutizam - pojačanu maljavost,</p><p>- feminizaciju dječaka,</p><p>- androidni izgled djevojčica,</p><p>- mliječnu sekreciju,</p><p>- ginekomastiju.</p><p>Osnovno pravilo endokrinologije: "Nadoknadi ono što nedostaje i suprimiraj ono što je u višku", rezultira najfiziološkijim liječenjem i najevidentnijim efektima terapije. </p><p>Primjer za to je nadoknada inzulina djetetu s dijabetesom koje onda vodi regularan život, nadoknada antidiuretskog hormona djetetu kome on nedostaje prekida danononoćnu pretjeranu žeđ i mokrenje tečnosti. Injekcija koja koči pretjeranu sekreciju hormona koji preuranjeno startuju pubertet,uspostavlja normalan pubertetski razvoj. Hormon rasta ubrza rast niskog djeteta, ali daje se samo onima kojima on zaista nedostaje.</p><h2>Kada odvesti dijete na endokrinološki pregled</h2><p>Mnogi roditelji se pitaju kada je pravo vrijeme za endokrinološki pregled djeteta, a ovo su neki primjeri:</p><p>- dijete je nisko ili je usporilo rast,</p><p>- rođeno je s malom tjelesnom masom i nije nadoknadilo rast do druge godine,</p><p>- lako i brzo se goji, bez obzira na apetit,</p><p>- dijete je postalo mirno i pospano, popušta u školi,</p><p>- pojavila se gušavost (uvećanje štitaste žlijezde), nervoza, ubrzan rad srca,</p><p>- uočili ste znake preuranjenog puberteta (rast dojki kod djevojčica, pubičnu maljavost kod oba pola ili rast genitala kod dječaka),</p><p>- pubertet kasni kod djeteta u odnosu na vršnjake,</p><p>- često je žedno i obilno mokri, ustaje i noću zbog toga,</p><p>- za kratko vrijeme je dosta smršavilo, neotporno je na stres,</p><p>- prva menstruacija kasni ili ciklusi izostaju,</p><p>- pubertetska pojava grudi kod dječaka traje neobično dugo,</p><p>- male dimenzije genitalija kod dječaka još od rođenja.</p><h2>Kako prepoznati nizak rast</h2><p>Endokrinolog će utvrditi da li je rast djeteta u normalnom opsegu za uzrast, a ako patološki zaostaje (ispod donje granice normale), tražit će i endokrine i neendokrine uzroke niskog rasta.</p><p>Najčešći endokrini uzroci niskog rasta su:</p><p>- deficit hormona rasta, koji može biti izolovan ili udružen i sa deficitom drugih hipofiznih hormona,</p><p>- smanjena funkcija štitaste žlijezde (hipotroidizam),</p><p>- hipoparatiroidizam i pojačana sekrecija glikokortikoida spadaju u rjeđa oboljenja, kao i hipogonadizam kod djevojčica, genetskog uzroka (Tarnerov sindrom).</p><p>Postoje i tzv. sindromski nizak rast u okviru dobro definisanih, genetski uzrokovanih sindroma. Tada se uz nizak rast nađu i specifične karakteristike oblika lica, glave, šaka, stopala i genitalija. Valja spomenuti i koštane displazije, gdje je uzrok niskog rasta genetski uzrokovan neosjetljivošću zona rasta dugih kostiju na faktore rasta. Ova djeca su disproporcionalno kratkih ekstremiteta.</p><p>Kod gojaznog i niskog djeteta, endokrinolog će utvrditi da li se radi o sljedećim stanjima:</p><p>- prekomjernom unosu hrane,</p><p>- endokrinoj gojaznosti,</p><p>- genetski uzrokovanom sindromu kada je dijete osim što je gojazno, još i slabovido, mentalno usporeno, kasni sa početkom puberteta.</p><p>Endokrinolog će tražiti i podatke o tempu rasta i koštanom sazrijevanju. Tragat će i za gastrointestinalnim, bubrežnim, metaboličkim i drugim poremećajima koji mogu dovesti do niskog rasta. Normalan rast odlika je zdravog i sretnog deteta koje se pravilno hrani i odgaja u zdravom okruženju.</p>

Endokrini sistem je najvažniji regulacioni sistem zajedno sa nervnim i imunološkim sistemom

Kako prepoznati poremećaj hormona kod djece

<p>Prkosno dijete vrlo često ispituje granice vlastitih roditelja i okoline. Važno je znati da postoje mogućnosti kako doskočiti prkosu, kako ga ublažiti ili ga staviti pod kontrolu.<br></p><p>Jesu li vrijeme u kojem živimo, tempo i obaveze koje imamo, samo kap koja se prelijeva u situacijama kad naši mališani, prkoseći trenutku, našoj slabosti,&nbsp;umoru&nbsp;i nespremnosti, zahtijevaju da valjano i dobro reagiramo?</p><h2>Pravovremeno upozorenje</h2><p>Najavljeni odlasci izvan kuće mogu biti od koristi zato što možete djetetu vrlo jasno definirati svoja očekivanja i mogućnosti. Roditelji često nisu u mogućnosti zadovoljiti želje djece zbog finansijskih poteškoća.&nbsp;</p><p>Odlazak u kupovinu i pravovremeni dogovor o mogućem izboru zasigurno neće rezultirati neprimjerenom reakcijom.</p><h2>Dogovaranje</h2><p>Sa malo većom djecom pokušajte se dogovoriti, budite saveznici, dajte djetetu mogućnost da između dvije sitnice odluči koju želi.&nbsp;Ako odlazite u kupovinu sa manjim djetetom, stručnjaci savjetuju da date djetetu da se nečim zabavi, bilo da se radi o nekoj&nbsp;igrački&nbsp;koju voli ili pecivu koje će grickati dok vi kupujete.</p><h2>Kompromisi</h2><p>Patrijarhalni roditelji zasigurno se ne bi složili s riječju kompromis.&nbsp;Čvrsta pravila ne čine djecu uviđajnima nego, naprotiv, uvjetuju kod djeteta inat, bijes i prkos.&nbsp;Budite dosljedan roditelj i ako s vremena na vrijeme popustite u svojim traženjima, to na kraju ne znači da gubite na autoritetu.&nbsp;</p><p>Kod manjeg djeteta, u situacijama koje mogu dovesti do neuspjeha, dobro je&nbsp;koristiti strategiju “skretanja pažnje”.&nbsp;Poneki mališani u obilasku trgovine, u trenutku kad ugledaju neku od igračaka, naprosto se zalijepe za policu. U takvim i sličnim situacijama dobro je podići dijete i udaljiti ga kako bi pažnju usmjerilo na nešto drugo.</p>

Odlazak u kupovinu i pravovremeni dogovor o mogućem izboru zasigurno neće rezultirati neprimjerenom reakcijom

Ne postoji univerzalna formula za vaspitanje: Kako savladati dječiji inat

<p>Djeca od dvije godine koja dnevno provode i više od tri sata gledajući TV ili se igrajući na tabletu, u kasnijoj životnoj dobi su manje fizički aktivna. Istraživanje u kojem je učestvovalo 500 djece otkrilo je kako se navike djece zbog utjecaja ekrana mijenjaju.&nbsp;</p><p>Ona djeca koja su više od tri sata dnevno sjedila pred ekranom, već do pete godine su bitno manje fizički bila aktivna nego njihovi vršnjaci.<br></p><h2>Zdravije navike</h2><p>Svakog dana sjedili su 40 minuta više od vršnjaka, a do početka škole već su tokom sedmice sjedili četiri sata više od druge djece. Svjetska zdravstvena organizacija ograničava boravak pred ekranom za djecu u dobi od dvije do pet godina na sat ili manje dnevno, kako bi kasnije imala zdravije navike.</p><p>Jedno istraživanje kaže da mala djeca u prosjeku provode dva i po sata dnevno gledajući različite ekrane. Najčešće gledaju TV.&nbsp;</p><p>Djeca koja su provodila oko tri sata pred ekranom kada su imala dvije godine, kasnije su u prosjeku bila 30 minuta manje aktivna od vršnjaka kada je riječ o lakšoj te 10 minuta manje kada je riječ o umjerenoj fizičkoj aktivnosti. Takvo ponašanje dovelo je do sjedilačkog načina života u kasnijoj dobi. </p><h2>Moguća šteta</h2><p>Pedijatri upozoravaju da bi roditelji trebali ograničiti djeci upotrebu mobitela za stolom te u spavaćoj sobi kako bi izbjegli moguću štetu zbog dugih sati pred ekranima. Također, djeca trebaju imati pauze između gledanja sadržaja najmanje svaka dva sata.&nbsp;</p>

Previše vremena pred ekranom vodi ka debljanju

Djeca su troma zbog TV i mobitela: Evo i zašto je to tako

<p>Igra kod djece potiče njihov fizički, emocionalni, kognitivni, socijalni i moralni razvoj. Koristi igre za fizički razvoj djece, naročito igre na otvorenom, su snažniji mišići i kosti, kao i razvijanje fine te grube motorike. Djeca koja ne vježbaju dovoljno, imaju povećan rizik od obolijevanja od srčanih bolesti, dijabetesa i povišenog krvnog pritiska.<br></p><h2>Emocionalni razvoj</h2><p>Igra potiče i emocionalni razvoj učenjem primjerenih emotivnih reakcija, poput agresije i praćenja verbalnih signala. Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece, smanjiti probleme u ponašanju te povećati pažnju i koncentraciju potrebnu za učenje. </p><p>Kognitivna igra primarno utječe na razvijanje pamćenja, vještine rješavanja problema i sposobnost učenja. Takva vrsta igre uključuje i pokrete mišića pri istraživanju okoline, istraživačku igru, igre uloga, konstruktivnu igru, kao i igranje društvenih igara. Socijalna igra pomaže, pak, djeci da uče o međusobnim odnosima i ponašanju u grupi. </p><p>Ako je igra prihvaćena kao prirodno sredstvo izražavanja djeteta, ona može postati koristan medij u radu s djecom s emocionalnim problemima te problemima u ponašanju, što je posebno vidljivo u području terapije igrom.</p><h2>Socijalne norme</h2><p>Kroz socijalnu igru djeca uče socijalne norme i društvena pravila, poput čekanja reda, reciprociteta, saradnje i dijeljenja. Kada djeci omogućimo slobodnu, nestrukturiranu igru koju sami vode, pružamo im mogućnost da uče te da intuicijom otkrivaju svoje interese i strasti. </p><p>Kao društvo, morali bismo odlučiti šta je važno za našu djecu, posebno u njihovom ranijem razdoblju života, kako bismo mogli uspostaviti ravnotežu između stjecanja potrebnog znanja i onoga prema čemu djeca prirodno gravitiraju, a to je - igra.</p>

Boravak na otvorenom može znatno smanjiti rizik od anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece

Kako djecu potaknuti na vježbanje: Igra je preduvjet za zdrav razvoj

<p>Svima je teško da se sjete kada su prvi put jeli sladoled. Ali se ne zaboravlja trenutak kada ste prvi put dali bebi da proba kornet ili kuglu ledene poslastice i koliko su se slatko umazali. Evo kada je sasvim bezbjedno da to uradite.</p><p>Zanimljivo je iskustvo i za bebe kada probaju sladoled, jer su prvi put u životu izložene različitim okusima i temperaturama namirnica, teksturi. Međutim, uvijek postoji pravo vrijeme i pravi način da dozvolite svojoj bebi da proba sladoled.</p><h2>Vještački proizvod</h2><p>Svi znamo da je većina kupovnih sladoleda vještački proizvod. Uglavnom se sastoji od prerađene masti i šećera, jako su zaslađeni. Određeni sladoledi imaju aditive, razni okusi mogu čak da sadrže boje za hranu. Iako se bebi ne preporučuje davanje sladoleda, nema direktne štete ako joj s vremena na vrijeme date malo ove poslastice. Međutim, šećer može da izazove zavisnost, pa se savjetuje da ne izlažete svoju bebu prekomjernom unosu šećera dok ne napuni godinu.</p><p>Znajući da nema velike štete od davanja sladoleda bebi, možda se pitate, 'kada mogu da joj dam da proba?' Prije nego što svoju bebu upoznate sa sladoledom, najbolje je da prvo bebu se navikne na razne mliječne proizvode.</p><p>Tokom prve godine odrastanja vaše bebe postepeno uvodite sir, jogurt i procijenite bebinu reakciju na to. Ovo također osigurava da vaša beba nema alergije na laktozu. Kada se tijelo navikne na varenje mliječnih proizvoda, možete slobodno da mališana upoznate sa prelijepim okusom sladoleda.</p><p>Evo nekoliko savjeta koje možete imati na umu prije nego što svojoj bebi date sladoled prvi put.</p><h2>Provjerite sastojke</h2><p>Izbjegavajte sladolede sa orašastim plodovima ili drugim alergenim sastojcima u njima, jer vaša beba može biti osjetljiva na njih, a vi to tek treba da otkrijete.</p><h2>Dobro poznati brendovi</h2><p>Ne kupujte sladoled od uličnih prodavača. Kupite ih u odgovarajućoj prodavnici i poznatih brendova, poslastičarnici u kojoj nema opasnosti od trovanja.</p><h2>Male porcije</h2><p>Dajte svojoj bebi male zalogaje sladoleda. Ne cijeli kornet ili posudicu sladoleda. Ovo bi lako moglo da uznemiri stomak iako je zabavno gledati ih kako se brljaju.</p><h2>Vanilija je sjajan izbor</h2><p>U početku preferirajte običan sladoled sa okusom vanilije. Ne samo da je klasična aroma koja je univerzalno dobra, već je i bez boja za hranu ili drugih aditiva koji bi mogli biti prisutni u drugim okusima.</p><h2>Spremite se za slikanje</h2><p>Neka vaša kamera bude spremna! Izraz lica vaše bebe koja prvi put proba sladoled bit će neprocjenjiv. Obavezno ga uhvatite u punom sjaju.</p><p>Postoje određeni nedostaci davanja sladoleda bebama prije prve godine.</p><h2>Varenje</h2><p>Prije godinu razvoj digestivnog sistema bebe nije na nivou koji može lako da svari sastojke sladoleda.</p><h2>Prisustvo konzervansa</h2><p>Svi sladoledi koji se nalaze na tržištu sadrže neke oblike konzervansa. Oni se kombinuju sa prerađenom masnoćom, šećerom, vještačkim zaslađivačima, bojama za hranu i tako dalje. Izlaganje bebe svim ovim faktorima u tako ranoj fazi nije dobro za zdravlje.</p><h2>Mliječni proizvodi</h2><p>Neke bebe mogu imati problema sa osjetljivošću na mliječne proizvode. Pošto se svi sladoledi u suštini proizvode od mliječnih proizvoda, najbolje je izbjegavati izlaganje punomasnom mlijeku dok postepeno ne počne da reaguje na druge mliječne proizvode. Kada prođe godina, možete uvesti sladoled.</p><h2>Prisustvo bakterija</h2><p>Sladoled se formira određenim hemijskim procesom. Dakle, velike su šanse da u njemu budu prisutne bakterije, bilo da je sladoled iz prodavnice ili sladoled pripremljen kod kuće. Za bebu čiji se imuni sistem nije razvio do kraja ispod godinu dana, takve bakterije mogu da budu zdravstveni rizik.</p><h2>Alternative za sladoled</h2><p>Samljeveno smrznuto voće je odlična opcija. Jabuke ili zrele banane mogu da se čuvaju u zamrzivaču. Zatim se direktno samelju u smrznutom stanju.</p><p>Smutiji su zdrav način da svojoj bebi date nešto slatko. Pošto smutiji ne moraju da budu strogo u frižideru, možete da pravite sveže smutije i da ih dajete djetetu, čak i zimi. Izbjegavajte konzervirano voće u takvim slučajevima.</p><p>Prije nego što date bebi da proba hladan sladoled, možete probati sa smrznutim voćnim jogurtom i vidjeti reakciju, piše Yumama.rs.</p>

Prije nego što svoju bebu upoznate sa sladoledom, najbolje je da se prvo navikne na razne mliječne proizvode

Kada beba smije probati sladoled i kako izabrati prvu ledenu poslasticu mališanu

<p>Gljivična infekcija koja se može razviti u ustima, grlu i drugim dijelovima tijela naziva se soor. Kada je ova infekcija prisutna mogu se javiti bijele, uzdignute lezije koje liče na svježi sir, a vrlo brzo nakon razvijanja može uzrokovati bol i crvenilo u ustima.<br></p><h2>Problem s hranjenjem</h2><p>Drugi naziv za soor u ustima ili grlu je orofaringealna kandidijaza. Kad su u pitanju soor i dojenje, ponekad se može pojaviti kod dojene djece i na bradavicama dojilja.</p><p>Soor je uzrokovan prekomjernim rastom Candide albicans, gljivice koja živi u probavnom traktu i na koži. Candida obično ne uzrokuje probleme, ali ako se nekontrolirano razmnožava, može doći do soora.</p><p>Kod žena koje doje soor se može smjestiti na bradavicama, areolama i dojkama, uzrokujući značajnu bol. Vjerojatnije je da će se to dogoditi ako su bradavice napukle i otvorene ili ako postoji vaginalna gljivična infekcija.</p><p>Bebe koje doje mogu dobiti soor u ustima i na jeziku. To se naziva oralni soor. Oralni soor kod beba može biti bolan. Beba može biti nervozna ili imati problema s hranjenjem. Oralni soor čest je kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci.</p><h2>Simptomi infekcije</h2><p>Soor na dojkama može izazvati bol tokom i nakon hranjenja. Za neke žene bol može biti ekstremna. Bol može biti izolirana u bradavicama ili iza areola ili može zračiti kroz cijelu dojku do sat vremena nakon dojenja.&nbsp;</p><p>Dodatni simptomi mogu uključivati svrbež bradavica, blijede bradavice i areole ili bijele površine na bradavicama i areolama, privremeni ili dugotrajni osjećaj peckanja u bradavicama, sjajna koža na ili oko bradavica, ljuskice na bradavicama i areolama.</p><p>Simptomi oralnog soora kod beba mogu uključivati bijele mrlje mliječnog izgleda na desnima, jeziku, unutarnjoj strani obraza i krajnicima, koje lako krvare kada se dodirnu, nadražena, crvena koža u ustima, ispucala koža u uglovima usta, pelenski osip koji neće nestati.</p><h2>Uzroci pojave</h2><p>Soor može biti uzrokovan prekomjernim rastom gljivice Candide albicans. Može doći do prekomjernog rasta ako zdrave bakterije u tijelu ne mogu držati Candidu pod kontrolom. To se također može dogoditi ako je imunološki sistem oslabljen ili nezreo. Bebe su osjetljivije na oralni soor jer nemaju potpuno razvijen imunološki sistem.</p><p>Soor je vrlo zarazan pa majke koje doje i bebe mogu ući u kontinuirani ciklus međusobne zaraze te je važno da se i majka i beba liječe kada dođe do infekcije.</p><p>Prilikom soora majčino mlijeko, kao i sve što dotakne dojke, može širiti gljivice. Ovo uključuje ruke, grudnjaci za dojenje, jastučići za dojenje, odjeća i peškiri.</p><p>Ako beba ima soor, sve što stavi u usta također može proširiti soor. Važno je sterilizirati dude, prstenove za zube i bočice za bradavice kako biste to izbjegli. Oralni soor se s bebe može prenijeti na dojke tokom dojenja.</p><h2>Faktori rizika</h2><p>Ovo su faktori rizika za razvoj soora:</p><p>1. oslabljen imunitet – oralni soor češće se javlja kod dojenčadi i starijih osoba zbog smanjenog imuniteta; neka medicinska stanja i tretmani mogu potisnuti imunološki sustav, kao što su rak i njegovo liječenje, transplantacija organa i potrebni lijekovi koji potiskuju imunološki sustav i HIV</p><p>2. dijabetes – ako imate neliječeni dijabetes ili bolest nije dobro kontrolirana, slina može sadržavati velike količine šećera, što potiče rast Candide</p><p>3. vaginalne gljivične infekcije – uzrokuju iste gljivice koje uzrokuju oralni soor; infekcija se može prenijeti na bebu</p><p>4. lijekovi – kao što su prednizon, inhalacijski kortikosteroidi ili antibiotici koji remete prirodnu ravnotežu mikroorganizama u tijelu mogu povećati rizik od oralnog soora.</p><h2>Adekvatno liječenje</h2><p>Soor se može liječiti antifungalnim lijekovima. Liječnik može propisati lokalnu kremu protiv gljivica za nanošenje na dojke, kao što je krema s mikonazolom.</p><p>Neke lokalne kreme prikladne su za oralnu upotrebu, ali druge ćete morati očistiti s dojke prije nego što dopustite bebi da doji. Pitajte liječnika ili ljekarnika je li krema koju koristite sigurna za bebu. Također se mogu propisati lijekovi protiv gljivica u obliku tableta.</p><p>Kod žena s dijabetesom treba provjeriti je li šećer u krvi pod kontrolom. Čak i ako osoba nema dijabetes, liječnik može preporučiti smanjenje unosa šećera, uključujući rafinirane ugljikohidrate, dok se infekcija ne riješi.</p><p>Ako infekcija uzrokuje bol, moguće je započeti terapiju lijekovima protiv bolova koji se mogu koristiti tokom dojenja.</p><h2>Čišćenje soora</h2><p>Beba će dobiti oralni gel za soor koji joj treba nanijeti na unutarnju stranu usta. Većinu oralnih gelova tkivo dojke ne apsorbira lako, stoga svakako nabavite i koristite vlastiti recept.</p><p>Soor može smanjiti količinu mlijeka, a može biti i teže dojiti dok se osjećaju simptomi. Međutim, može se nastaviti dojiti tokom liječenja, a nastavak dojenja može pomoći u održavanju količine mlijeka.</p><p>Liječenje soora može potrajati i do dvije sedmice.</p><h2>Prevencija infekcije</h2><p>Pazite na ovo kako biste spriječili razvoj soora:<br></p><p>1. često perite ruke, posebno nakon dojenja i mijenjanja pelena</p><p>2. pokušajte smanjiti stres, visoke razine hroničnog stresa mogu negativno utjecati na imunološki sistem</p><p>3. hranite se uravnoteženo i smanjite unos šećera</p><p>4. sterilizirajte sve što beba stavlja u usta, poput duda varalica ili igračaka za zube</p><p>5. neka bradavice budu suhe između dojenja</p><p>6. ako koristite jastučiće za dojke, koristite one bez plastičnih uložaka, oni mogu zadržati vlagu, čineći vas osjetljivijima na soor</p><p>7. povećajte razinu dobrih bakterija svakodnevnim unosom jogurta ili uzimanjem probiotika.</p>

Soor je vrlo zarazan pa majke koje doje i bebe mogu ući u kontinuirani ciklus međusobne zaraze te je važno da se i majka i beba liječe

Gljivična infekcija soor: Prevencija nastanka i povezanost s dojenjem

<p>Prepune đačke torbe, koje su kod prvaka teške i po 3,5 kilograma, negativno utječu na njihov razvoj. Može nastati krivljenje kičme, zamor, a trpi i kardiovaskularni sistem.<br></p><p>Loše držanje udruženo s deformitetima utječe i na ostale unutrašnje organe, na njihov položaj i normalno funkcioniranje, a sve zajedno na smanjenu otpornost čitavog organizma. Ta djeca su slabo fizički razvijena, s malo snage i brzine, nedovoljno izdržljiva i nespretna. </p><p>Težini đačke torbe doprinosi i njena veličina, a napadno reklamirane velike pernice koje su pune suvišnog pribora, olovaka i flomastera nekada su teške i kilogram.</p><p>Stručnjaci smatraju da bi pri odabiru sveski trebalo svakako preporučiti one manjeg formata, odnosno A5, a ne A4, iako većina profesora zahtijeva velike sveske.</p>

Loše držanje udruženo s deformitetima utječe i na ostale unutrašnje organe

Sve više djece ima krivu kičmu: Ovo je jedan od razloga

<p>Novorođenčad uglavnom, imaju predivnu plavu boju očiju i ona će se u većem broju slučajeva, promijeniti u zelenu ili braon boju. Razlog za to je mala količina melanina, pigmenta koji određuje boju očiju i kojeg sadrži dužica oka. Melanin je pigment koji određuje boju očiju, kose i kože. Reaguje na sunce i svjetlost i mijenja boju u tamniju.</p><p>Boja očiju rezultat je pigmentacije strukture koja se zove dužica, koja okružuje malu crnu rupu u centru oka (zenica) i pomaže u kontroli koliko svjetla može ući u oko. Ne postoji plavi ili zeleni ili sivi pigment. Jedini pigment koji imamo u očima je braon, a njegova količina određuje da li će osoba imati svijetle ili tamne oči.</p><h2>Kada se završava promjena boje očiju?</h2><p>Promjena boje očiju završava između 6. i 9. mjeseca života bebe, stvaranjem potrebne količine pigmenta. U uzrastu od 1 godine, djeca imaju definisanu boju očiju, iako kod neke boja može da se mijenja do 6. godine, a kod 10 posto ljudi i tokom života.</p><h2>Genetika je bitna</h2><p>Boja očiju je definisana naslijeđem i zavisi od gena roditelja. Postoji više gena koji određuju boju. Međutim, roditelji imaju svoj genetski kod i u njemu sačuvane gene svojih roditelja i drugih predaka. Tako dijete može imati drugačiju boju od roditelja zbog gena babe i djeda… Genetske varijacije ponekad daju neočekivane rezultate. Jednostavna računica za određivanje boje očiju djeteta, prema tome ne postoji.</p><p>Ukoliko oba roditelja imaju braon oči 6 posto djece može imati plave oči. Ako oba roditelja imaju plave oči 99 posto djece nasleđuje plave oči, a ne može da ima braon. Kod roditelja sa zelenim očima 75 posto djece ima zelene oči i 1 posto braon.</p><h2>Heterokromija</h2><p>Dijete može da ima ima različite boje očiju (Heterokromija). Na primjer jedno oko je plave, a drugo smeđe boje. Rezultat je manjak ili višak melanina prisutnog u šarenici oka. Najčešće je heterokromija urođena, benigna, i rezultat genetskog naslijeđa. Genetske mutacije tokom embrionalnog razvoja.</p><p>U nekim slučajevima, heterokromija je simptom nekog drugog stanja koje je prisutno od rođenja. Ili se razvija ubrzo nakon toga. Ako vaše novorođenče ima različitu boju očiju, obratite se svom pedijatru, koji će vas uputiti kod oftamologa na pregled.</p>

Dijete može da ima ima različite boje očiju

Kakvu će boju očiju imati beba: Evo od čega zavisi

<p>Digitalni autizam je razvojno stanje djece do kojeg dolazi zbog zavisnosti od ekrana i ispoljava se kroz teškoće u komunikaciji, ponavljajućim i stereotipnim radnjama, ali za razliku od “klasičnog” autizma, koji je trajni poremećaj, dijete je kod ovog oblika moguće vratiti na uredan razvojni put.</p><h2>Prekomjerno korištenje ekrana</h2><p>- Digitalni autizam ili ekranizam može se pojednostavljeno objasniti kao zavisnost od bilo koje vrste ekrana, mobilnog telefona, TV-a, računara, tableta - kaže psihologinja iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade u Zagrebu Ivana Bilić, piše Roditelji.me. </p><p>Smetnje se manifestuju do treće godine života djeteta.</p><p>- Znamo da je uzrok digitalnog autizma prekomjerno korištenje ekrana i nema striktnog početka smetnji u najranijem uzrastu. Prije nego razvije zavisnost od ekrana, dječji mozak je redovno prekomjerno stimulisan korištenjem ekrana, a to uzrokuje stres u mozgu -objašnjava ona za agenciju Hina.</p><p>“Klasični” autizam je neurorazvojni poremećaj i trajno je stanje kod osobe čije se funkcionisanje može poboljšati različitim terapijskim intervencijama. Uzrok mu je nepoznat pa se i ne može govoriti o urođenom autizmu. Započinje u ranom djetinjstvu i ispoljava se kroz teškoće u komunikaciji i socijalnom funkcionisanju.</p><p>Edukaciona rehabilitatorka Jelena Petranović objašnjava da “klasični” autizam nije “izlječiv”, za razliku od digitalnog, koji je reverzibilnog tipa, odnosno moguće je adekvatnim intervencijama dijete vratiti na uredan razvojni tok, ako se na vrijeme reaguje.</p><p>- Simptomatološki, dijete s digitalnim autizmom djeluje kao da pripada spektru autizma, odnosno ima slabo ili uopšte nema razvijen govor i komunikacijske vještine – ne odaziva se na ime, ne uspostavlja kontakt očima, čak ni neverbalno ne komunicira svoje potrebe -objašnjava ona.</p><h2>Često se osamljuje</h2><p>Ako je govor i razvijen, to su pretežno tzv. skriptovi ili eholalija, odnosno nefunkcionalno ponavljanje tekstova iz crtanih filmova ili igrica.</p><p>- Dijete se često osamljuje i ne ulazi u interakciju s drugom djecom jer nema razvijene socijalne vještine, a i sama igra je nerazvijena - objašnjavaju stručnjaci.</p><p>Igračke ne koristi funkcionalno, već isključivo u istraživačke svrhe – baca igračke ili na primjer samo vrti točkove od autića, a da ga ne vozi. Uz to dijete ima slabo razvijenu i raspršenu pažnju pa je moguće i neke oblike agresivnog ponašanja zbog nemogućnosti izražavanja sopstvenih potreba, i smanjene emocionalne regulacije zbog zavisničkog obrasca ponašanja.</p>

Smetnje se manifestuju do treće godine života djeteta

Šta je digitalni autizam kod djece i kako se liječi

<p>Polazak u vrtić stres je za dijete, ali i za roditelje. Naravno, ne treba mališanov polazak u obdanište doživljavati kao neku dramu – čak i ako na početku bude nekih manjih poteškoća, djeca su prilagodljiva i vremenom se naviknu na novo okruženje.&nbsp;</p><p>U zavisnosti od svog karaktera, ali i uzrasta, neki mališani su spremniji od drugih da krenu u vrtić, a nije zgoreg da obratite pažnju i na znake koji ukazuju da dijete nije spremno za ovu promjenu.</p><h2>Dijete provodi sa majkom 24/7</h2><p>Sasvim je normalno da dijete najviše vremena provodi sa majkom i to je, u krajnjem slučaju, važno i za njegovo blagostanje. Međutim, ako se dijete baš nimalo ne odvaja od majke, onda je važno da se prije polaska u vrtić postepeno navikava na činjenicu da mama neće biti sa njim svake sekunde.</p><p>Dakle, ako je to vaša situacija, bilo bi poželjno da počnete da učite dijete da se igra samo u prostoriji – naravno, obilazite ga ili nadgledajte preko bebi-monitora, u zavisnosti od toga koliko je star mališan. Također, ako imate prilike, neka dijete ponekad provodi malo vremena sa bakom, djedom, tatom, tetkom... kako bi se navikavalo na razdvojenost od vas.</p><p>Ako ni to ne pomogne i dijete nikako ne može da se odvoji od vas, vjerovatno nije baš najspremnije ni za polazak u vrtić.</p><h2>Osjetljivo dijete</h2><p>Neki mališani su osjetljiviji od drugih, a oni koji su izrazito osjetljivi svemu pridaju veliki značaj. U tom smislu, ako vaspitačica da ovakvom djetetu neku igračku, ono će je odmah posmatrati kao svog prijatelja, ali ako ga slučajno izgrdi, za njega će postati loša osoba.</p><p>Osjetljiva djeca mogu da idu u vrtić, ali nije zgoreg tu njegovu osobinu napomenuti vaspitačima. Najbolja opcija, koja nije uvijek moguća, je da sačekate da dijete malo sazri i očvrsne.</p><h2>Dijete sa problemima u govoru</h2><p>Neka djeca počnu da pričaju kasnije od drugih, i za njih vrtić može da bude pomalo neprijatan. Ukoliko je to i vaš slučaj, možete da radite sa djetetom kako biste mu pomogli da bolje govori, a po potrebi i da se obratite stručnom licu za pomoć. Na taj način dijete će naučiti bolje da komunicira i steći će samopouzdanje, pa će mu i boravak u vrtiću i druženje sa drugom djecom lakše pasti.</p><p>Ukoliko vaše dijete pokazuje neke od ovih znakova da nije spremno za vrtić, ne očajavajte. Ako vam okolnosti to dozvoljavaju, razmislite o odlaganju polaska u vrtić, ali ne krivite sebe i ako mališan iz različitih razloga mora da krene u obdanište, možda će na početku biti malo poteškoća, ali vremenom će se navići, kao i sva djeca.</p>

Sasvim je normalno da dijete najviše vremena provodi sa majkom

Ovo su tri znaka da dijete nije spremno da krene u vrtić

<p><br></p><p>Na inicijativu Francuskinje Klaris Agbenjenju, mlade mame sportistkinje dobile su priliku da na Olimpijske igre u Parizu dovedu i svoju djecu.<br></p><p>Ljetne Olimpijske igre u Parizu tek su počele, a već nam donose niz zanimljivosti; od sportistkinje koja je i prije početka OI proglašena najseksepilnijom učesnicom Olimpijskih igara, do vatrene plivačice koja je nakon poraza iznenada prekinula karijeru u 21. godini. Sada je i francuska olimpijka i prvakinja u džudu Klaris Agbenjenju oduševila sve žene, ali nečim sasvim drugačijim.</p><p>Zahvaljujući njenoj inicijativi tokom Olimpijskih igara 2024. sportistkinje koje doje imaju obezbijeđene hotelske sobe na raspolaganju koje se nalaze u blizini Olimpijskog sela, a koje mogu dijeliti sa svojim bebama u bilo koje vrijeme.</p><p><br></p>

<p>Klaris svoju kćerkicu vodi svuda sa sobom, pa ju je povela i u Pariz, a dirljivom objavom na Instagramu oduševila je sve.</p><p>- Odlučila sam da dojim svoju kćerku dok ona ne kaže da je dosta. Još želi da je dojim, pa je pratim u tome. Pobrinula sam se za to da se fizički dobro osjećam, jer naravno postoji element umora, ali sam kao majka koja uvijek treba da bude tu za svoju kćerku, tražila priliku da bude uz mene na Olimpijskim igrama - navela je ova mlada majka i uspješna džudistkinja uz fotografiju s kćerkicom.</p><p>I zaista je razgalila mnoga srca slikom na kojoj doji kćerkicu u sportskoj sali u Parizu, a naročito oduševila sve mlade mame i žene, koje je u potpunosti razumiju i podržavaju.</p><p>Francuski olimpijski odbor najavio je još u februaru da će mladim mamama tokom Olimpijade obezbijediti hotelske sobe za dojenje, jer je djeci zabranjen ulazak u olimpijska sela. Ovo je bio odgovor na molbe novopečenih majki, učesnica OI, koje ne mogu bez svojih beba, a ni one bez njih.&nbsp;</p>

Klaris svoju kćerkicu vodi svuda sa sobom, pa ju je povela i u Pariz

Sportistkinja razgalila mnoga srca slikom na kojoj doji kćerkicu u sportskoj sali u Parizu

Učesnicama OI koje imaju bebe osigurane hotelske sobe za dojenje: Džudistkinja oduševila gestom

<p>Nije uvijek lako dopustiti djetetu da nešto samostalno napravi, pogotovo onda kada ne možete predvidjeti ishod. No, dijete mora naučiti biti samostalno.&nbsp;<br></p><p>Ohrabrite dijete da isprobava i istražuje nove stvari. Djetetovo samopouzdanje ćete povećati tako da mu vjerujete. Dopustite mu da povremeno odabere šta će obući, dajte mu nekoliko mogućnosti, ali neka konačna odluka bude njegova.<br></p><p>Dopustite djetetu da vam pomogne dok nešto obavljate. Dajte djetetu poseban zadatak, kao što je slaganje i uparivanje čarapa, dok radite nešto drugo.&nbsp;</p>

Dopustite djetetu da vam pomogne dok nešto obavljate

Ohrabrite mališane: Ovako će dijete postati samostalno

<p>Svako učenje i spoznajni proces započinje pažnjom, a razlikujemo usmjeravanje pažnje od njenog zadržavanja. Da bi neki događaj mogli pratiti potrebno je da se usmjerimo na njega, na ono što je bitno povezano s njim te na njemu i zadržati pažnju.<br></p><p>Pažnja je životno važna sposobnost s kojom se rađamo i koju razvijamo odrastajući. To je proces koji nam omogućuje da se usmjerimo na važne informacije, a zanemarimo nevažne. Stoga nam pažnja omogućuje siguran razvoj i sposobnost učenja.</p><h2>Treniranje pažnje</h2><p>Dva su osnovna tipa pažnje: nehotična i hotimična pažnja. Nehotična pažnja sinonim je za nenamjernu i spontanu pažnju. Ona ima važnu ulogu u spoznajnom razvoju predškolaca te je temelj za daljnji razvoj pažnje. Hotimična (namjerna, voljna) pažnja jest svjesno usmjerena i regulirana pažnja. Upravo tu vrstu pažnje treba formirati i razviti kod djeteta. Ona je jedan od preduslova i kriterija spremnosti djeteta za školu.</p><p>U predškolskoj dobi svjesna pažnja djeteta može trajati 10-15 minuta, a u određenoj aktivnosti dijete može provesti čak i do 60 minuta, s kraćim odmorima. Ono što svakako valja upamtiti jest da je svako dijete individua za sebe, a roditelji i odgajatelji su ti koji djetetu pomažu u tom procesu. Kao i ostale stvari koje se razvijaju tako i razvoj pažnje možemo trenirati.</p><p>Ubrzani način života ne ide na ruku spontanom razvoju pažnje. Današnja djeca od najranije su dobi naučena sve dobiti pritiskom na dugme. Na taj način ne razvijaju strpljenje i nemaju vremena za usmjeravanje pažnje. Međutim, sve što se razvija možemo poticati i trenirati, pa tako i pažnju, o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja.</p><h2>Organizirajte aktivnosti</h2><p>Većina djece može se koncentrirati bolje nakon 9 sati sna. Pratite unos šećera, povećajte unos proteina, potaknite dijete na kretanje. Pogledajte oko sebe i ugasite sve što proizvodi buku i pripazite na količinu i vrstu svjetla. Osigurajte mjesto gdje dijete može raditi, neka bude uredno i stalno. Sa stalnim mjestom i vremenom učenja dijete će razviti naviku učenja.</p><p>Organizujte aktivnosti koje potiču obavljanje nekoliko radnji zaredom, kao npr. postavljanje stola ili igre kartama, tombole te potičite svoje dijete da dovrši aktivnosti. Svi se sjećaju različitih društvenih igara iz djetinjstva i zabave koju su pružale bilo da je to bio Crni Petar, Čovječe ne ljuti se, Monopoly, memory itd. U svakoj toj igri dijete uči čekati i pratiti svoj red, a jako je korisno u igru uvesti i slaganje puzzli. </p><h2>Ne paničariti</h2><p>Ukoliko vi kao roditelj, odgajatelj ili osoba bliska djetetu primijetite da se kod djeteta ne povećava vremenski period usmjeren na neki zadatak, nemojte odmah misliti da se radi o nekom poremećaju pažnje (npr. ADHD), već se obratite stručnjaku koji će vas savjetovati i uputiti na aktivnosti koje su primjerene vama i vašem djetetu.</p>

Današnja djeca od najranije su dobi naučena sve dobiti pritiskom na dugme

Kroz prilagođene bajke i igru dijete uči mijenjati svoje ponašanje

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu

<p>Djeca ne moraju plaćati račune ili kuhati ručak, ali baš kao i odrasli, i ona imaju svoje dnevne zadatke i obaveze koji ne prolaze baš glatko. Ako se frustracije i razočarenja nagomilaju, i djeca se mogu brinuti.<br></p><h2>Možete im pomoći</h2><p>Prirodno je da djeca budu povremeno zabrinuta, a zbog razlike u ličnostima i temperamentu, očekivano je i da se neka od njih brinu više od drugih. Srećom, roditelji mogu pomoći djeci da se izbore s ovim osjećajem napetosti i da svakodnevne probleme rješavaju s lakoćom. Djeca koja to nauče, razvijaju osjećaj samopouzdanja i optimizma, koji će im pomoći da ovladaju životnim izazovima, bili oni veliki ili mali.</p><p>Razlozi zbog kojih se djeca brinu, najčešće su povezani s uzrastom i fazom u kojoj se nalaze. Školska djeca u pretpubertetskom periodu obično se brinu o stvarima kao što su ocjene, kontrolni zadaci, promjene njihovih tijela, uklapanje u društvo, go koji su promašili na fudbalskoj utakmici ili hoće li ući u tim. Mogu se brinuti i o društvenim problemima, kao što su bande, pritisak drugara ili hoće li ih neko maltretirati, zadirkivati ili izostaviti iz grupe.</p><p>Zbog toga što počinju sve više osjećati pripadnost širem svijetu oko sebe, pretpubertetlije mogu se brinuti i o događajima ili problemima u svijetu o kojima čuju u vijestima ili u školi. Stvari kao što su terorizam, ratovi, zagađenje, globalno zagrijavanje, ugrožene životinjske vrste i prirodne katastrofe, mogu postati izvor svakodnevnog razmišljanja.</p><h2>Ohrabrujte ih</h2><p>Stoga saznajte šta im je na umu, budite dostupni i zainteresirajte se za ono šta se događa u školi, u timu i sa prijateljima svog djeteta. Koristite sporadične trenutke da pitate šta ima novo. Dok slušate priče o događajima iz tog dana, ne zaboravite pitati šta vaše dijete misli i kako se osjeća o tome što se dogodilo.</p><p>Ako se čini da je dijete zabrinuto zbog nečega, pitajte ga. Ohrabrujte djecu da riječima opišu ono šta ih muči. Tražite ključne detalje i pažljivo slušajte. Ponekad njihov teret može olakšati samo pričanje o događaju.</p>

 Saznajte šta im je na umu, budite dostupni i zainteresirajte se za ono šta se događa u školi, u timu i sa prijateljima vašeg djeteta

Naučite mališane da pobijede brigu: Evo zbog čega se djeca brinu

<p>Kada su roditelji visoki, a dijete nisko svi traže "rješenje" u nekom niskom pretku. Velika greška! Nedostatak hormona rasta se uglavnom ne prenosi nasljednim putem, pokazuju brojna klinička istraživanja.<br></p><p>Roditeljima je obično teško objasniti kako dolazi do nedostatka ovog hormona, jer ne razumiju kako se on luči. Hormon rasta stvara prednji režanj hipofize. Hormon rasta se luči u etapama koje veoma osciliraju, najviše se luči u prvim danima života, u pubertetu, u prvim satima sna, a potreban nam je tokom cijelog života.</p><p>Ako hipofiza ne proizvodi dovoljno ovog hormona, rast se može usporiti. Neka djeca se rađaju sa urođenim nedostatkom hormona rasta.</p><p>Istraživanja su pokazala i da određeni tipovi djece sa fizičkim problemima mogu imati nedostatak hormona rasta.</p><p>Na primjer, djeca koja se rode sa rascjepom nepca imaju veću vjerovatnoću da imaju nedostatak hormona rasta.</p>

Ovo su znaci da je dijete žrtva nasilja na internetu: Na jedan detalj posebno obratite pažnju

Kako prepoznati poremećaj hormona kod djece

Ne postoji univerzalna formula za vaspitanje: Kako savladati dječiji inat

Djeca su troma zbog TV i mobitela: Evo i zašto je to tako

Kako djecu potaknuti na vježbanje: Igra je preduvjet za zdrav razvoj

Kada beba smije probati sladoled i kako izabrati prvu ledenu poslasticu mališanu

Gljivična infekcija soor: Prevencija nastanka i povezanost s dojenjem

Sve više djece ima krivu kičmu: Ovo je jedan od razloga

Kakvu će boju očiju imati beba: Evo od čega zavisi

Šta je digitalni autizam kod djece i kako se liječi

Ovo su tri znaka da dijete nije spremno da krene u vrtić

Učesnicama OI koje imaju bebe osigurane hotelske sobe za dojenje: Džudistkinja oduševila gestom

Ohrabrite mališane: Ovako će dijete postati samostalno

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu

Naučite mališane da pobijede brigu: Evo zbog čega se djeca brinu

Ovo su razlozi zašto dijete sporo raste

Rast & razvoj

Ovo su znaci da je dijete žrtva nasilja na internetu: Na jedan detalj posebno obratite pažnju

Kako prepoznati poremećaj hormona kod djece

Ne postoji univerzalna formula za vaspitanje: Kako savladati dječiji inat

Djeca su troma zbog TV i mobitela: Evo i zašto je to tako

Kako djecu potaknuti na vježbanje: Igra je preduvjet za zdrav razvoj

Kada beba smije probati sladoled i kako izabrati prvu ledenu poslasticu mališanu

Gljivična infekcija soor: Prevencija nastanka i povezanost s dojenjem

Sve više djece ima krivu kičmu: Ovo je jedan od razloga

Kakvu će boju očiju imati beba: Evo od čega zavisi

Šta je digitalni autizam kod djece i kako se liječi

Ovo su tri znaka da dijete nije spremno da krene u vrtić

Učesnicama OI koje imaju bebe osigurane hotelske sobe za dojenje: Džudistkinja oduševila gestom

Ohrabrite mališane: Ovako će dijete postati samostalno

Problem koncentracije u predškolskom i školskom dobu

Naučite mališane da pobijede brigu: Evo zbog čega se djeca brinu

Ovo su razlozi zašto dijete sporo raste