Procenat vakcinisanih MMR vakcinom koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubela u Srbiji trenutno iznosi oko 75 posto. Institut za javno zdravlje Srbije Dr. Milan Jovanović Batut upozorava da je za kolektivnu zaštitu potrebno 95 posto, zbog čega Srbiji prijeti epidemija.

Rješenje za ovaj problem je vrlo jednostavno – vakcinacija. Ali mnogi roditelji ne žele da vakcinišu djecu jer su u zabludi – vjeruju da MMR vakcina izaziva autizam.

O tome kako je uopšte krenula priča o navodnoj vezi MMR vakcine i autizma, zašto u tome nema nikakvog smisla, ali i kolika šteta je načinjena, za Novu.rs govori imunolog Srđa Janković.

Članak u Lansetu iz 1998. posijao strah

Početak svega je zapravo jedan rad objavljen u naučnom časopisu Lanset 1998. godine.

- Iako je sumnji i bojazni u vezi sa vakcinama bilo i ranije, pitanje navodne uzročne veze između vakcinacije protiv malih boginja, zauški i rubele (MMR) i stanja iz spektra autizma dospjelo je u žižu svjetske javnosti nakon objavljivanja naučnog rada Endrua Vejkfilda i saradnika u časopisu Lanset 1998. godine. Međutim, tvrđenje da slična uzročna veza postoji, koje je ozbiljno uzburkalo javnost, prvi autor tog rada prevashodno je plasirao neposredno, na konferencijama za štampu i u drugim javnim obraćanjima, a ne toliko u samom radu, gdje su objavljeni samo određeni nalazi 12 djece za koje se pretpostavljalo da pate od različitih stanja iz spektra autizma. Valja naglasiti da, pored metodološke manjkavosti i etičkih prekršaja s kojima je taj rad skopčan, u njemu, kada se analizira, zapravo i nema osnova za zaključak da je vakcina MMR uzročno povezana s autizmom. Ali kako to biva, kada se jednom posije strah, veoma je teško otkloniti taj strah pozivanjem na činjenice.

Rad povučen zbog neprihvatljivih etičkih propusta

Zbog svega je uslijedilo revidiranje, a onda i povlačenje rada.

- Rad svakako nije povučen zato što u njemu stoji nešto s čim se naučna i medicinska zajednica ne slažu (iako se upravo takva teza uporno provlači i do dan-danas). Naučni radovi se ne prihvataju niti odbacuju na osnovu sadržine, već na osnovu kriterijuma naučne valjanosti. Rad, štaviše, nije povučen ni zbog ogromnih metodoloških propusta (mali broj ispitanika, pristrasan izbor uzorka, nepostojanje kontrolne grupe, potpuna nemogućnost testiranja bilo koje hipoteze na osnovu priloženih podataka), mada oni svakako ograničavaju njegov naučni značaj. Povlačenje rada je, međutim, isključivo posljedica neprihvatljivih etičkih propusta, kako u postupku s pacijentima tako i u pogledu neprijavljenog sukoba interesa (glavni autor je prešutao da je patentirao „alternativnu“ vakcinu protiv malih boginja i profesionalno zastupao zainteresovane strane u sudskim procesima vezanim za navodnu štetu pričinjenu vakcinacijom). A kao kap koja je prelila već prepunu čašu – istragom je otkriveno i da je dio objavljenih podataka bio falsifikovan.

Uzročne veze između MMR vakcine i autizma – nema

I šta se na kraju ispostavilo – da li je uopšte bilo slučajeva koji su povezivali MMR i autizam?

- Nakon dvije i po decenije i ogromnog broja veoma strogih (i međusobno nezavisnih!) istraživanja, možemo sa sigurnošću da kažemo da postoji samo povremeno vremensko podudaranje između primanja vakcine i primjećivanja (ne pojave!) simptoma koji se mogu dovesti u vezu sa spektrom autizma. To je sve. Nikakva uzročna veza nije nađena, niti bi ikako mogla da promakne kada bi postojala. Dakle – nema je.

Najštetnija medicinska prevara u posljednjih 100 godina

Ali ogromna šteta je načinjena. Danas poslije toliko godina mnogi roditelji vjeruju u ovu netačnu tezu da MMR izaziva autizam i zato kažu neki kako je u pitanju najštetnija medicinska prevara u posljednjih 100 godina.

- Da li je tako, teško je reći, ali takve riječi nipošto ne zvuče pretjerano ako se prisjetimo da su male boginje ekstremno zarazna bolest, koja u odsustvu vakcine neminovno zahvata sve, što znači da i (procentualno) rijetke ozbiljne komplikacije mogu da ugroze veliki broj ljudi.

I koliko se ta šteta i danas osjeća, između ostalog, i u Srbiji?

- Pad u procentu vakcinacije djece stvara uslove za nastanak epidemija. Tokom prethodne epidemije malih boginja (2017/2018), komplikacije ove bolesti odnijele su 15 ljudskih života, uključujući, nažalost, i četvoro djece. Procjenjuje se da u svijetu na hiljade djece strada od bolesti koje bi se mogle spriječiti vakcinom MMR. No iako je ova neposredna – i tragična – šteta s pravom na prvom mjestu, mora joj se pridodati i činjenica da je neutemeljeni, ali dugo pothranjivani narativ o vakcinama i autizmu značajno uticao na sveopšte podrivanje povjerenja u nauku i naučnu medicinu – a tu je šteta po ljudsko zdravlje mnogostruka, dalekosežna i nesaglediva.

Šta izaziva autizam

Doktor Srđa Janković objašnjava i šta uopšte izaziva autizam.

- Očigledno je da ne postoji samo jedan uzrok, niti je autizam samo jedno stanje (zbog toga i govorimo o spektru). Iako nam svi konkretni činioci koji učestvuju u nastanku takvog jednog spektra stanja, naravno, nisu poznati, znamo da je riječ o složenom spletu urođenih činilaca i uticaja iz okruženja. Među posljednjima se pominje dug niz potencijalnih faktora rizika, ali nijedan nije dokazan kao nužan ili presudan. Jeste, međutim, dokazano da proces koji vodi spektru autizma počinje veoma rano u životu, znatno prije pojave prvih znakova (a i prije vakcinacije).

Od vakcine moguće samo neželjene reakcije – ne i bolesti

Janković govori i postoji li ikakav rizik za neke bolesti od MMR vakcine.

- Postoje, naravno, određeni rizici vakcinacije, ali riječ je o eventualnim neželjenim reakcijama, ne o bolestima. Među ozbiljnijim neželjenim reakcijama (koje su, dakako, veoma rijetke i ne mogu se po učestalosti porediti sa opasnostima od malih boginja, zauški ili rubele) ističu se konvulzije (fras) i prolazna tromobocitopenija (gubitak krvnih pločica). I jedno i drugo, po pravilu, prolazi bez posljedica.“

U svemu se sada postavlja pitanje kako razuvjeriti roditelje i sve one koji kao glavni argument imaju taj Lansetov članak – kako im u jednoj rečenci objasniti da dijete treba da vakciniše i da ne treba da se plaše zbog toga.

- U jednoj rečenici – prošle su dvije i po decenije, stvar je istražena i ispitana: vakcine ne izazivaju autizam, a pomenuti članak nije samo povučen, već, što je mnogo važnije, i opovrgnut.

S druge strane, koja deca ne treba da prime MMR vakcinu?

- To su svakako djeca sa ozbiljnim poremećajem imuniteta (imunodeficijencija), o čemu se pomno vodi računa pri pregledu pedijatra koji obavezno prethodi svakoj vakcinaciji. Naravno, i djeca koja su alergična na neku komponentu vakcine neće je primiti. Uzgred, to se ne odnosi na djecu koja su alergična na bjelance ili bilo šta drugo što nije u sastavu vakcine – takva djeca mogu i treba da se vakcinišu.

Sagovornik Nove.r upozorava i šta nas čeka ako roditelji nastave sve više da odbijaju MMR vakcinu.

- Jasno je da se bez kolektivne zaštite (solidnog obuhvata vakcinacijom) ne možemo nadati da izbjegnemo da znatan broj osoba oboli od bolesti koje MMR vakcina predupređuje, čime nastaje i rizik opasnih komplikacija. Iako su od tri bolesti od kojih MMR vakcina štiti relativno najopasnije male boginje, valja naglasiti i da zauške mogu da uzrokuju sterilitet kod mnogih dječaka koji ih prebole, dok je virus rubele jedan od najopasnijih infektivnih agenasa tokom trudnoće i može da jezivo naudi plodu u majčinoj utrobi.

Šta nam govori ovaj slučaj

Na kraju, šta nam govori ovaj slučaj – šta možemo da očekujemo i čime da se vodimo ako je već i prestižni Lanset objavio tako nešto?

- Vrlina nauke (pa i prestižnih naučnih publikacija) nije u nepogrešivosti, već u procesu stalnog preispitivanja i korigovanja zaključaka u svjetlu svih raspoloživih činjenica i dokaza. Nije, dakle, neuspjeh i ako se desi da nešto što je objavljeno ne izdrži test vremena i daljih, obimnijih istraživanja. Međutim, ovo ipak nije taj slučaj jer se ispostavilo da su postojali najteži mogući etički propusti. Etički propusti su već sasvim druga stvar – to je nešto što ne bi smjelo da se dešava i što ozbiljno narušava ugled nauke. Ipak – da završim pozitivnijom notom – iz ove pripovijesti se mogu izvući, i jesu izvučene, i dragocjene pouke o važnosti i vrijednosti dobre komunikacije u četvorouglu koji čine naučnici, ljekari, mediji i javnost, tj. roditelji. Krajnje je vrijeme da svi zajedno poradimo na oporavku te komunikacije, a posebno na povratku povjerenja u naučnu medicinu i one koji se njome bave. Odvažio bih se da kažem da je riječ o jednom od ključnih izazova ovog konkretnog trenutka ljudske historije i civilizacije.