Djeca lako mogu čak i najsmirenije roditelje često izbaciti iz takta. I tada roditelji, umjesto da smire situaciju, svojom reakcijom prave još veći haos. Recimo, trogodišnji mališan svaki dan otima igračke iz ruku mlađega brata i trči po kući izbezumljeno urlajući: „To je moje, moje je!".
Iznervirana mama tada kaže: „Ako su igračke tvoje, ovaj je dvosjed moj pa ti ne smiješ na njemu sjedjeti". Taj odgovor djetetu neće pokazati da njegovo ponašanje nije lijepo i zbunit će ga, kažu stručnjaci.
Zato je, umjesto vraćanja istom mjerom, mnogo bolje da sačuvate hladnu glavu odgovarajući djetetu kratko, odlučnim tonom: „Žao mi je, ne može više ovako". Ova rečenica neće zaustaviti vrištanje i plač, koje vi trebate ignorirati, ali će pokazati mališanu da se terorom ne postiže ništa. Evo još nekih primjera i savjeta kako da se nosite s njima:
* Nisi više moja mama!
Umjesto da odmah reagirate i kažete "Nađi novu", sačekajte dok se ne ohladite. Umjesto da mu kažete da ni vama nije stalo, recite: "Dobro, smiješ se tako osjećati".
* Ne volim te!
Sačekajte prije nego što odgovorite. Djeca to govore iz frustracije ili ljutnje pa takve izjave ne treba shvatati lično. Bolje bi bilo da smireno kažete: "Boli me ako mi kažeš da ti nisam draga ili da me mrziš".
* Hoću to sad
Ako želi čokoladu prije večere, naravno da nećete popustiti. Ignorirajte vrištanje i potrudite se da zabavite dijete šalom. Ako popustite jednom, teško ćete izgubiti autoritet.
* Ti nisi moj šef
Umjesto da odgovorite: "To ti misliš", pokušajte prihvatiti da i dijete traži pravo izbora pa umjesto sile pokušajte razgovarati o mogućim rješenjima.
