Na imanju Radomira Stojanovića (69) u semberskom selu Ljeljenča počela je berba marelice, u narodu poznatije kao ruska džanarika.
Radimir kaže da na jednoj parceli, površine od tri hektara, ima šljivu i rusku džanariku. Voćnjak je zasađen prije sedam godina.
- Ruska džanarika, takozvana krimska žuta, rađa skoro svake godine, nekad s većim, nekada sa manjim prinosom. Plodovi su krupni i podsjećaju na kajsiju. Ruska džanarika rano stupa na rod, već u drugoj ili trećoj godini. Daje visoke prinose. Zbog svog neutralnog soka, našla je mjesto u preradi u industriji voća i sokova. Za nju ne treba koristiti mnogo pesticida. Ove godine, mraz nam je oštetio rod na polovini zasada. Imamo skoro 600 stabala. Berače sve teže pronalazimo. U voćnjaku trenutno imam 14 berača i plaćamo im dnevnicu od 35 KM - kaže Stojanović.
Dodaje da ove godine očekuje prinos od deset tona.
- Mraz je doslovno prepolovio rod. Trebalo je da uberemo skoro 20 tona. Rusku džanariku isporučit ćemo bijeljinskom “Spektar drinku” po cijeni od 38 feninga po kilogramu. Mi smo trenutno bez ozbiljnije konkurencije kad je u pitanju proizvodnja ovog voća u Semberiji. Još jedan zasad postoji u Suvom Polju i jedan u Dragaljevcu. Najveći rod smo imali u 2016. godini, kad smo ubrali skoro 30 tona – kaž Stojanović.
Navodi da je sasvim slučajno ušao u proizvodnju ruske džanarike, proučavajući iskustva proizvođača voća u Srbiji.
- Ovo voće predstavlja glavnu bazu za proizvodnju sokova zbog svog neutralnog mirisa – objašnjava on.
Svugdje rodilo
Stojanović u svom voćnjaku ima i skoro 2.500 stabala šljive, čačanke rane, čačanke rodne, čačanke ljepotice i stenleja.
- Voće je ove godine dobro rodilo i u susjednim zemljama, pa i u cijeloj Evropi, tako da ga je teško plasirati u izvoz. Mnogo šljive će biti prerađeno u rakije - kaže Stojanović.
