Planinsko selo Miholjevine, udaljeno četrdesetak kilometara od Srebrenice, jedino je u ovoj općini koje nema povratnika, obnovljenih kuća, struje, a za sve to, kako kažu rijetki posjetioci ovog sela, krivi su loš put, donatori i lokalna zajednica.

Zarasle ruševine     

Mujo Hrustanović (64) pamti da je ovo selo prema popisu 1991. godine imalo oko trideset domaćinstava i 150 stanovnika. Bavili su se poljoprivredom, stočarstvom, a malo ih je bilo zaposlenih u državnim firmama. Selo je bilo bogato, a djeca se školovala.

Danas u selu nema nikoga, ruševine zarasle u nisko i visoko rastinje, tako da se ne zna gdje je bilo. Ljudi dolazili, čistili njive i spremali se za povratak, ali, kažu, nije zatajila njihova volja, nego donatorska podrška.

Prije osam godina Mujo Hrustanović i Hamed Salihović (72) došli su u selo, očistili teren za izgradnju prvih kuća i uzalud čekali donatore.

Čekali donatore   

- Cijelo ljeto boravili smo u šatoru. Dolazili su predstavnici nekih međunarodnih donatora, obećali izgradnju nekoliko montažnih kuća i dovođenje niskonaponske elektromreže. Proveli ljeto i jesen u šatorima, zima se bližila, donatora nema, mi se vratili u svoja izbjeglička mjesta - kazuju nam.

Zahvaljujući dijaspori i ostalim mještanima Miholjevina, selo je ovog ljeta oživjelo. Sakupili su 30.000 maraka, izgradili spomen–obilježje, hair-česmu i kućicu za svakoga, a ostatak novca uložili za uređenje pet kilometara puta.

Zasluge u ovim aktivnostima pripadaju amidžićima Sabitu i Mevludinu Smajlović i Mehmedaliji Salihoviću, koji žive i rade u Americi. Veliku ulogu u organizaciji aktivnosti imao je srebrenički imam Ahmed ef. Hrustanović, koji je rođen u Miholjevinama.