U Tutnjevcu na Majevici u toku je berba „čačanske ljepotice“, univerzalne sorte šljive koja se konzumira u svježem stanju, ali može ići u preradu u industriji. Otkupna cijena šljive je 80 feninga po kilogramu i oko 80 posto roda bit će izvezeno u zemlje EU.

Krupni plodovi

Darko Milošević, jedan od najpoznatijih majevičkih voćara, predsjednik Udruženja voćara „Eko-voće“, u čijoj porodici je tradicija voćarstva duga više od stoljeća, kaže da će rod biti manji za dvadesetak posto, ali su zbog toga plodovi krupniji i kvalitetniji.

- Ovo je podneblje stvoreno za šljivu i to se potvrdilo i ove godine. U voćnjacima imamo kompletan „čačanski“ sortiment. Šljivu izvozimo na tržište EU, a puno toga će biti prodato i na domaćim pijacama. Evropljani šljivu koriste za ishranu, dok mi isključivo pričamo o rakiji i to je pogrešan pristup – ističe Milošević.

Kaže da njemački kupci žele kvalitetnu šljivu te da ne pitaju za količine. Oko 80 posto šljive s Majevice, iz Tutnjevca, Puškovca i Korenite bit će izvezeno u zemlje EU.

Novac za prijevoz

- Ova tri sela proizvedu oko 4.000 tona šljive godišnje. Dnevno angažujemo od 15 do 20 berača iz Koraja, Vražića, Maleševaca. Berači beru šljivu od sedam ujutro do 17 sati i mogu zaraditi dnevnicu od 50 KM. Dobiju i novac za prijevoz – ističe Milošević.

Kaže da pod voćem imaju osam hektara šljive, jabuka i krušaka.

- Što se tiče šljive, oko 30 feninga po kilogramu ostaje voćarima. Jedan hektar šljive treba da ima prosječan rod od 35 do 40 tona, tako da voćarima ostaje dobit od deset do dvanaest hiljada KM po hektaru. Od toga solidno može živjeti četveročlana porodica - riječi su Miloševića.

Amra Mujdžić iz Koraja godinama već bere šljivu kod Miloševića. Kaže da će berba potrajati do septembra te da za vrijedne berače uvijek ima posla. Tako misle i Nevzeta Begić i Zelhida Zehirović iz Vražića te Radinka Jeftić iz Maleševaca.