U najvećem bosanskohercegovačkom selu u BiH, Crnjelovu, danonoćno se radi, od jutra do kasnog povečerja, nekada i noću mještani su na njivama, u vrijeme navodnjavanja povrća.

Ovih dana aktuelna je berba bostana. Slatki, sočni plodovi, nadaleko poznata „kraljica slasti“ iz Crnjelova, dobro je ponijela. Na imanju Milana Krbanjevića vrijedni momci vrše utovar bostana u dvije traktorske prikolice. S takvom lakoćom, onako, iz ruke u ruku, jedan drugom dobacuju lubenice teške po dvadesetak i više kilograma, da ih je ponekad golim okom teško i pratiti. Za nešto manje od sat vremena,  jedna prikolica već je napunjena.

Milan Krbanjević (29) kaže da pod bostanom i dinjama ima oko pet hektara i jedan je od većih proizvođača lubenice u Semberiji.

- Ovo je već druga berba, nešto poznijeg bostana. Rani bostan je bio boljeg roda, ali su otkupne cijene bile lošije. Sada lubenicu možemo plasirati po cijeni od 30 feninga po kilogramu. Nismo mi, proizvođači, nezadovoljni ni ovakvom cijenom. Međutim, iz godine u godinu sve je teže održavati ovu proizvodnju. Naime, klimatske promjene zahtijevaju upotrebu hemijskih zaštitnih sredtava koja su sve skuplja - kaže Krbanjević.

On kaže da je kilogram dinje prije desetak dana mogao prodati po jednu KM, dok se već sada kartonsko pakovanje, težine oko dvadesetak kilograma, ne može prodati ni za deset KM.

- U međuvremenu se na pijacama pojavila lubenica i dinja iz uvoza. Godinama ponavljamo, kao papagaji, da domaću proizvodnju treba zaštititi ograničenjem uvoza, bar u vrijeme sezone prispijevanja domaćeg povrća. Niko za to ne haje, niko nas ne sluša i ne uvažava -  ističe Krbanjević.