U istočnohercegovačkim selima opanci su nekada bili jedina obuća koju su nosili i stari i mladi, i momci i djevojke, a samo oni imućniji mogli su da priušte dobar par cipela. Tadašnji opančari imali su pune ruke posla, a danas je ostalo nekoliko. Ljubinjac Slobodan Slobo Popović jedan je od posljednjih  hercegovačkih opančara.

Dodatna zarada

- Svako je ovdje pravio opanke, pa i ja. Nekada su svi išli u opancima, malo je bilo cipela - prisjeća se Slobodan, koji je svoj radni vijek proveo kao vozač u raznim ljubinjskim firmama.

Slobo je sebi prve opanke napravio prije dvadesetak godina, onako zbog običaja, da može da ih pronosa u svom rodnom Bjeloševom Dolu. Poslije je opanke napravio za svoje ukućane, pa prijatelje, komšije, poneko je i kupio i tako je krenuo njegov biznis i dodatna zarada u penzionerskim danima.

Slobo veli da je za sve brojeve napravio kalupe, pa tako u njegovoj radionici postoji kalup za one zbilja male, dječije, pa sve do broja 48.

Sve što napravi i proda, ali, kaže on, većinom radi po narudžbi i dodaje da mu je, da napravi jedne opanke, potrebno otprilike dva dana. Slobodanovi opanci otišli su mnogo dalje od granica Bosne i Hercegovine. Stigli su do Rusije, Njemačke, Amerike, Australije, a jedan par otputovao je za Južnu Koreju, gdje ih je odnio Anđelko Ćuk dok je tamo igrao odbojku.

Cijena od 60 do 80 KM

Čak da bi napravio samo jedan par opanaka, Slobo mora obići dobar dio bivše države, jer materijal nabavlja na različitim mjestima. Špaga u Pločama, koža u Beogradu, guma u Sarajevu, kopče u Novom Sadu. Cijena opanaka zavisi od veličine i kreću se od 60 do 80 KM, za one izvorne od opute potrebno je izdvojiti i dvostruko više. U poslu mu najviše pomažu supruga i sin.