U Bijeljini, kao i u većini drugih bosanskohercegovačkih gradova mogu se vidjeti lijepo uređene bašte, s fontanama i vještačkim jezercima, uz puno cvijeća i tropskog rastinja.
Jedno od takvih je živopisno dvorište Željka Miljanovića (69) i njegovog sina Steve, koje se nalazi prekoputa bijeljinskog gradskog parka.
Željko kaže da se njegov sin Stevo već godinama profesionalno bavi hortikulturom, uređenjem interijera i gradskih dvorišta.
- Sve je ovo u fazi uređenja. Uz fontanu i jezerce s ribicama, zasadili smo brojne tropske i mediteranske biljke, kao što su azijski lokvanji, drvo banane, palma, bambus, hibiskus, a tu su još i kaktus, limun, mandarine te drugo neobično mediteransko drveće. Uz sve to, uzgajamo i golubove, bijeljinske prevrtače i lepezanere - kazao je Miljanović.
Stevo je do sada osvajao nagrade na brojnim takmičenjima u regionu za uređenje dvorišta i privatnih prostora.
- Osmislio je i uredio brojna dvorišta po Bijeljini, u BiH, Hrvatskoj, Srbiji. Još nam je dvorište u fazi uređenja i kompletiranja novim sadržajima. Tu je i jedna neobična amfora, koja je nekada bila ugrađena u fontanu. Namjeravamo da uredimo i ljetnikovac, tako da će to biti jedan prelijep kutak, u kojem ćemo se odmarati i ispijati kafu s našim komšijama - kaže Željko Miljanović.
Davne 1664. godine, prolazeći kroz Bijeljinu, čuveni turski putopisac Evlija Čelebija primijetio je da u svakom bijeljinskom dvorištu ima „živa voda“.
- Po baščama na hiljade divnih ptičijih melodija osvježavaju ljudsku dušu i okrepljuju čovječije zdravlje. U blizini toga saraja nalazi se jedan gaj, u kome se ogromna stabla uzdižu do neba. U debelom hladu svakog stabla može da se napase 1.000 ovaca. Tlo mu je bogato zelenilom i cvijećem, kao da je zemlja obložena zelenom rehavi - kadifom -napisao je Evlija Čelebija.