Rijeka Miljacka u našoj dolini ima lijeve i desne pritoke. Neke su skrivene i kanalisane, dok su druge otvorene i vidljive ili djelimično vidljive.
- Jedna od tih pritoka je i Kevrin potok. Baš taj potok odavno je sakriven od očiju javnosti pa nije ni čudo što mlađe i srednje generacije i ne znaju za njega - navodi Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
Još u doba Osmanlija, kada se počela graditi Ćemaluša, današnja Titova ulica, problem je pravio upravo taj potok na desnoj strani Miljacke. Zbog visokog izvorišta i kratkog toka, to je bio brz i veoma bučan potok. Nije nimalo čudno što se u starom vaktu zbog toga prozvao Buka ili Buka potok. Njegov izvor nalazi se, naime, na Sepetarevcu, prema Bjelavama, a nekad se taj prostor zvao Banjski brijeg. Spuštajući se niz strminu prema Mejtašu, prolazio je kroz imanje stare sarajevske porodice Kevra.
Bogata porodica
- Bila je to bogata trgovačka i zanatska porodica, koja je generacijama održavala potok pa su ga Sarajlije prozvale Kevrin potok. Upravo je taj potok plavio po tadašnjoj Ćemaluši pa su ga Osmanlije još u svoj vakat kanalisale i zasvodile kako bi spriječili javljanje velikih bara koje su nastajale na prostoru današnjeg “BBI Centra” i naviše prema Vječnoj vatri - ističe Garibija.
Dolazak Austra-Ugara i novi regulacioni planovi zahtijevali su obnovu tih kanala s obzirom na to da se radilo korito Miljacke. No, Kevrin potok nastavio je zadavati probleme i novim vlastima Kraljevine Jugoslavije. Posebno se uzburkalo kada se trebala praviti današnja Centralna banka ili Narodna banka, kako se nekad zvala.
- Niz današnju Dalmatinsku ulicu ovaj potok je, naime, otvoreno tekao i smetao je gradnji banke, čiji su projektanti bili Zloković i Petrović. Tada se kompletan Kevrin potok od izvora do Ćemaluše kanalisao i sakrio. Bilo je to 1931. godine, kada je napravljena i ova zgrada u obliku palače, u koju je smještena Narodna banka - navodi Garibija.
Sve dok nije kanalisan potok, na njegovom koritu bio je sačuvan i jedan mostić, koji su zapamtili naši pradjedovi, a zabilježili historičari. Baš te godine, ovaj mostić je porušen. Pričalo se da su taj mostić, radi lakšeg prelaska preko potoka, napravili dalmatinski majstori koji su radili po Sarajevu u doba Osmanlija. Najviše su radili ono što je bilo vezano za kamen i u tome su bili vični i nadaleko poznati majstori. Tako su se još u davninama na tom prostoru naselili Dalmatinci, vrsni majstori, pa se ulica prozva Dalmatinska.
Potporni zidovi
- Zanimljivo je kako je ovaj kratki potok imao dva imena. Od izvorišta do Mejtaša tadašnje Sarajlije su ga zvale Kevrin potok, a od Mejtaša do ušća Buka potok. Svjedoci smo da taj mali i snažni potok čak i danas zna podlijevati iz kanala kojim teče. Zato je cijeli prostor od Mejtaša pa prema jugu pomalo klizan te su se s vremenom morali postavljati i potporni zidovi - pojašnjava Garibija.
Nikla brojna naselja
- Koliko je ovaj kvart od Mejtaša do banke interesantan, govori i činjenica da su tu kuda je tekao potok, nikla i brojna naselja s lijeve i desne strane Dalmatinske. Sjećanje na potok koji se više ne vidi i za koji se slabo zna, ali i na trag koji je on ostavio na naš grad, ostalo je kroz nazive ulica Buka i Kevrin potok, kuda je on nekad tekao - pojašnjava Garibija.
