Kotlina u kojoj je smješten naš grad omeđena je toliko atraktivnim planinama da nas nije mogla mimoići čak ni zimska olimpijada. Najbliža je Trebević, planina koja je sastavni dio grada i koja se svojih 1.627 metara nadmorske visine nad njim nadvila kao veliki oblak.  

Botanička bašta

- Ime je dobio od ilirske riječi „treb“, što znači tri brata ili tri sinovca, a odnosi se na tri brda koja su sastavni dio planine, u narodu ih nazivaju malom, srednjom i velikom kapom - govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Zbog geografskog položaja i blizine grada, jugoslavenske vlasti prepoznale su tu planinu kao pluća Sarajeva i odlučile sačuvati i zaštititi njeno zelenilo. Nikla je tako ideja da se napravi najveća botanička bašta. Trebević je prirodno stanište više stotina vrsta grmlja, biljaka i drveća, a nastanjuje ga i cijeli niz endemičnih vrsta. Sve te vrste bile su u botaničkoj bašti „Alpinetum“ osnovanoj 1948. godine ispod samog vrha planine.

- Građani su često dolazili u obilazak botaničke bašte, uživajući u dugim šetnjama i prekrasnom pogledu na grad. To je natjeralo gradske vlasti da razmišljaju o novim transportnim sredstvima, a najbolje rješenje bila je žičara. Zbog velikih zahtjeva, glomaznosti i skupoće projekta, u drugim republikama vladalo je nepovjerenje prema tom projektu. Slično kao što će kasnije biti i s Olimpijadom. To nije obeshrabrilo gradske oce da 1959. godine sagrade najdužu žičaru u Jugoslaviji, s polaznom stanicom na Bistriku i krajnjom tačkom na Vidikovcu – pojašnjava Garibija.

Prijem kabina

Završna stanica bila je na 1.160 metara, a odmah pored nje napravljen je restoran „Vidikovac“. Posebna čar nije bio samo pogled nego i to što je most za prijem kabina bio sastavni dio ljetne bašte. Tako bi se gosti odmah pri izlasku iz žičare našli u lijepoj i osunčanoj bašti Vidikovca.

- Poznato je da su žičaru za bijeg znali koristiti i sarajevski jalijaši kada bi upali u kakav belaj. Da pobjegnu od milicije, oni bi se uputili ka žičari, a onda bi na Trebeviću sačekali noć i niz Močule i Jarčedole opet sišli u grad. Ako bi se i predali, to se nikad nije radilo u stanici Stari Grad, znajući da ih tamo može dočekati gorostasni i opasni milicioner Jažić.

Bilo je tako spektakularnih bjegova čak i iz kabina, da bi poslije sutrašnje predaje milicija sve sakrila od javnosti i tog inteligentnog mangupa oslobodila i dala mu pasoš – navodi Garibija.

Za bob stazu 7 miliona dolara 

Trebević je dobio i dodatni značaj za Sarajlije 1984. godine. Najskuplja i najzahtjevnija investicija bila je gradnja bob staze na Trebeviću. Za gradnju ovog remek-djela bilo je potrebno čak sedam miliona tadašnjih američkih dolara.