Na padinama brda Grdonj, smještenog na sjevernoj strani Sarajeva, polako u dolinu se spušta dio planine Ozren. Ta južno okrenuta padina postala je mjesto na kojem će se razviti jedna prekrasna ulica, a slobodno možemo kazati i mahala, zvana Džidžikovac. Ime je dobila od riječi „džidži“, što znači nagizdano odnosno lijepo, govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Otkupio zemlju

Možda bi ona početkom 16. stoljeća bila neprimjetna da se u Sarajevu nije pojavila jedna veoma interesantna osoba po imenu Mustafa, u narodu poznatiji kao hadži Muslihudin Čekrčija. Upravo on je otkupio zemlju na prostoru današnjeg Velikog parka. Svu tu zemlju dao je uvakufiti za mezarje, a svoju kuću podigao je na mjestu gdje će kasnije biti kafana „Parkuša“. Taj prelijepi park i budući mezaristan nastade kao temelj rađanja Džidžikovca koji je s lijeve i desne strane bio pun raznovrsnog voća, pa ga je taj behar učinio prelijepim.

- Učenjak Čekrčija u gornjem dijelu svoje bašče, odnosno Velikog parka, imao je i svoje sofe gdje je povremeno boravio. Hadži Mustafa se smatra utemeljiteljem Džidžikovca, a uzgred rečeno napravio je i poznatu džamiju Čekrčinicu na Strmenitim Kovačima. Svoje veliko bogatstvo stekao je gradnjom i prodajom čekrka, što mu je omogućilo da taj dio grada lijepo nagizda. To je sve bilo početkom 16. stoljeća, a jedan od komšija Čekrčije bio je hadži Bali koji napravi prelijepu kuću na lijevoj strani Džidžikovca, a iza nje podigao i džamiju. Time se zaokružio koncept ulice i mahale Džidžikovac – navodi Garibija.

Nastavak gradnje ove prelijepe lokacije nastavio se u doba Austro-Ugarske carevine, s nekoliko vila, među kojima i Kotjerina, gdje se danas nalazi Austrijska ambasada. U doba poslije oslobođenja Sarajeva, odnosno nakon Drugog svjetskog rata, autori i arhitekti braća Kadić smjestili su posebne zgrade koje su uklopljene u prostor. Ta tri niza objekata koje je izgradio 1957. godine polako se spuštaju niz teren s visinskom razlikom od jednog sprata, kako bi vizure bile otvorene prema jugu.

- O kakvim objektima se radi najbolje kazuje činjenica da su pod nacionalnom zaštitom Bosne i Hercegovine. Da bi došlo do gradnje takvih objekata, morao se ekshumirati jedan dio preminulih Sarajlija i izmjestiti. Međutim, jugoslavenske vlasti su po svaku cijenu željele da sačuvaju dio mezaristana, tj. danas Velikog parka. Tako su sačuvali i velike nišane gdje je ukopan i sam hadži Mustafa - ističe Garibija.

Narodni heroji

Malo je poznato današnjoj javnosti da je upravo u tom parku, nadomak Džidžikovca, napravljena kosturnica narodnih heroja grada Sarajeva. Oni su bili ukopani jedan pored drugog, a 1981. godine su prebačeni na posebno mjesto u okviru Spomen-parka Vraca posvećenog braniocima Sarajeva. Stare vlasti su tih godina izgradile i poznati Dom policije te još nekoliko objekata, čime je gradnja Džidžikovca zaokružena.

Gradski oci sačuvali zelene površine

- Rijedak je primjer u gradovima da se sačuva ovaj ambijentalni prostor u strogom centru grada kao što je to uspjelo u Sarajevu. To pokazuje da su gradski oci imali sluha u čuvanju zelenih površina koje sve do danas ukrašavaju sami centar našeg grada – naglašava Garibija.