Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) KS objavilo je spisak od pet osoba koji su nestali u posljednjih 10 godina na području Kantona Sarajevo. Jedan od njih je i Salko Neretljaković, koji je nestao 30. septembra 2009. godine na prostoru Kozije ćuprije.
Bio je vrsni i dugogodišnji planinar, njegov svaki dan je počinjao i završavao šetnjama po Sarajevu.
Kako je živio na Baščaršiji, gotovo svakodnevno je imao običaj otići u šetnju do Kozije ćuprije i nazad.
Tog 30. septembra je izašao u popodnevnim satima obaviti svoju dnevnu šetnju. Te večeri se nije vratio kući i otad mu se gubi svaki trag.
Tarik Jažić, unuk Salke Neretljakovića, ispričao nam je sve detalje njegovog nestanka.
- Prvi problem na koji smo naišli je činjenica da prijavu o nestaloj osobi možete podnijeti tek nakon 24 sata. Stoga smo organizirali privatno grupe ljudi (planinare, lovce, Klub spasavalaca 2000) koji su nam pomagali u pronalasku bilo kakvog traga do uključenja MUP-a KS u slučaj. Nakon neuspješne potrage i nekoliko netačnih dojava da je primijećen na lokacijama dosta udaljenim od mjesta nestanka, u potragu se uključio i MUP KS - priča Jažić za "Avaz".
Tražili su da se odmah uključi pas u potragu, međutim, dobili su negativan odgovor.
- Idućeg dana je padala kiša, a pas se uključio u potragu tek trećeg dana potrage, gdje je bilo nemoguće ući u trag zbog prethodnog kišnog perioda. Potraga je aktivno trajala prvih desetak dana, gdje je bilo nekoliko mogućih tragova koji su upućivali na njegov nestanak i koji su izuzeti kao dokazni materijali od MUP-a KS i MUP-a RS - istakao je Jažić.
Međuentitetska zona
Tarik Jažić u razgovoru za "Avaz" priča kako je jedan od ključnih tragova bio signal mobilnog telefona koji je koristio njegov djed, a koji je posljednji put detektiran na prostoru tunela Čeljigovići, nekoliko kilometara od mjesta nestanka.
- Kako je u pitanju međuentitetska zona, u slučaj su se djelimično uključili i predstavnici MUP-a RS. Svaki vid potrage na prostoru RS je bio dodatno otežan jer se morala tražiti saglasnost MUP-a RS, tako da se veoma površno mogla ispitati šira lokacija na kojoj je detektiran signal mobilnog uređaja. Nakon prvih mjesec, gotovo da je i prestala saradnja između porodice nestalog i MUP-a KS. Iako razočarani, nastavili smo privatno tragati za potencijalnim dokazima vezanim za njegov nestanak. Ponovo smo razgovarali s osobama koje su ga posljednji put vidjele, pokušavali složiti priču u cjelinu, iako se dosta toga nije podudaralo - kaže Jažić.
MUP KS nije imao konkretne dokaze
Jažić je kazao da su ubrzo shvatili da od MUP-a KS neće imati dalju pomoć i da će Salko Neretljaković ostati samo zapisan na njihovoj internet stranici kao osoba za kojom se traga.
- Nekoliko godina nakon njegovog nestanka, tražili smo izuzeće dokumentacije o njegovom slučaju, gdje smo dobili odgovor da MUP KS nema nikakve konkretne dokaze niti zapisnike po pitanju ovog slučaja, osim izjava moje majke, Salkine kćerke Amine Jažić, koja je prijavila njegov nestanak. Otada pa do danas nismo više u kontaktu s MUP-om KS po pitanju ovog slučaja, niti se nadamo da će on biti riješen ili vraćen u status otvorenog slučaja - istakao je Jažić.
Od Salkinog nestanka prošlo je deset godina. Jažić se nada da će doći dan kada će Salku moći sahraniti na human način.
- Izgubili smo potpuno povjerenje u institucije koje su zadužene za pronalazak nestalih osoba i vjerujemo da će se samo jednog dana pojaviti neko ko je vidio šta se desilo sa Salkom Neretljakvović i dati nam više informacija o njegovom nestanku. Za MUP KS smo postali samo broj još jednog nedovršenog slučaja i ništa više, nažalost - kaže Jažić za "Avaz".
Nestale osobe u poslijeratnom periodu su i dalje tabu tema u našem društvu. Ne postoji nikakva sistemska podrška za porodice nestalih osoba u poslijeratnom periodu niti zakonski okvir na osnovu kojeg mogu tražiti svoja prava i tragati za svojim nestalim članovima porodice.
