Današnje Sarajevo prepoznatljivo je po svojim različitostima još od samog nastanka.
Zbog svoje multietničnosti, u novije vrijeme ga prozvaše i novim Jarusalemom, a u prošlosti, u doba Austro-Ugarske monarhije, bio je prozvan malim Bečom, a prethodno, u doba Osmanlija - Šeherom.
Ta mala kasaba već u 15. stoljeću postat će grad, a kasnije i šeher. Utemeljenje grada postavio je Gazi Isa-beg Ishaković, veliki vojskovođa, ali i veliki vizionar. Kada je osvojio ovu dolinu, dao se u izgradnju da napravi grad koji će kasnije postati jedan od najpopularnijih na cijelom Balkanu. Taj grad se nazva Sarajevo, kada se i prvi put spominje u njegovoj vakufnami 1462. godine.
Naše Sarajevo je od osnivanja po do danas poznato po svojim čaršijama, od kojih je jedna posebna i koja u prijevodu znači Baščaršija. Vizija Isa-bega Ishakovića i njegova vještina i sposobnost projektiranja najbolji su pokazatelj kako zaljubljenici ove doline grade i prave ne štedeći ni sebe ni svoja sredstva.
Često se pitamo kako nastade Baščaršija. Odgovor je danas nama logičan. Prvo je napravio mesdžid na lijevoj obali rijeke Miljacke 1457. godine, koji se prethodno zvao Atik - Stara džamija, a koja će kasnije nositi naziv Careva džamija.
-Potom će mostom povezati desnu obalu sagradivši tada ćupriju i veliki karavan-saraj na desnoj strani Miljacke ili danas za nas poznati Kolobara han - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
To je priča o nastanku prvog hana u Sarajevu, oko kojeg su se tada počeli graditi dućani jedan za drugim, sa svojim sokacima koji vremenom postadoše čaršije. Ti sokaci ili čaršije bili su prepoznatljivi po sličnostima zanata kojima se tadašnje stanovništvo bavilo.
Taj prvi han u Sarajevu, koji Isa-beg Ishaković sagradi, bio je najsličniji Morića hanu. Na gornjem spratu hana nalazile su se sobe za musafire, odnosno goste koji su mogli besplatno da borave, dok su u atriju i dubokim trjemovima bile magaze, ne samo za robu nego i za konje.
Taj najstariji han, koji je imao 40 soba i štala odnosno magaza za konje, imao je kapacitet za 35 konja. Magaze su građene od kamena s debelim stropovima, dok je sprat na kome su bile prostorije bio napravljen od dizne, drveta i djelimično ćerpiča. Kada je bio završen, ovaj han je dominirao dolinom.
-Da bi ozidao čaršiju, Gazi Isa-beg morao je, prije svega, dovesti vodu, ne samo do džamije nego preko drvene ćuprije s drvenim čunovima prebaciti i u sam han. Upravo ta živa voda omogućila je tadašnjim Sarajlijama da polako grade svoje dućane, ali i da se prave nove čaršije, i to po, reklo bi se danas, savršeno napravljenom planu. I danas bi na tome i najbolji urbanisti i arhitekti pozavidjeli - ističe Garibija.
Vodu u Kolobara hanu kaptirao je s vrela Pastrma, na današnjem Bistriku, i to je bio ujedno i prvi vodovod u Sarajevu. Znao je dobro da njegov grad koji se prozva Sarajevo mora imati i veliki bezistan, odnosno, što bismo danas rekli, šoping-centar. Iako je gradnju bezistana započeo, nažalost, nije dočekao njen završetak. Gradnju bezistana dovršio je njegov sin Mehmed-beg Ishaković.
Nekad se taj bezistan nalazio na području današnjih Trgovki te je bio naslonjen na Kolobara han, pa je jednim ulazom ta kompozicija bila povezana. Bezistan je više puta vatrom opustošen pa obnovljen i konačno je zauvijek nestao u velikom požaru 1842. godine, a prije toga 1937. godine nestao je i Kolobara han, također od posljedica požara.
I čuveni putopisac Evlija Čelebija, koji je posjetio Sarajevo u 18. stoljeću, u svom putopisu napisao je “sama čaršija je izgrađena po planu, a u čaršiji ima 1.050 dućana, koji su uzor ljepote”.
-Nastavak gradnje čaršije, pa i Sarajeva cijelog bit će posebno u doba Gazi Husrev-bega u 15. stoljeću, pa će tako biti zabilježeno da je, osim Baščaršije, bilo još 45 čaršija, sa 81 zanatom. Trgovačka i obrtnička razmjena tadašnjih zanatlija koji su bili povezani u esnafe bit će povezana i s Dubrovnikom, Dalmacijom, ali i Carigradom - navodi Garibija.
Primjer gradnje Baščaršije sa svojim malim čaršijama je bio samo nastavak velikog pazara odnosno trgovišta koje se zvalo Stara varoš.
Prema predajama, stare Sarajlije su voljele reći da je Sarajevo dobilo ime po ljepoti ovog karavan-saraja odnosno današnjeg Kolobara hana, jer u taj vakat, kad na čaršiji nije bilo drugih zdanja, ovaj saraj ili dvor je dominirao svojom ljepotom.
