U Sarajevu postoji jedna prelijepa oaza koja se zove botanička bašta, a koja je u sklopu Zemaljskog muzeja.
Poznato je da je muzej napravljen u doba austrougarske vladavine i on je jedna od najstarijih kulturno-naučnih ustanova. Osnovan je 1888. godine, i to u neposrednoj blizini Sarajevske katedrale, no, kako su prostorije postale tijesne, vlasti su odlučile napraviti namjensku zgradu, koja će biti jedinstvena takve vrste u cijeloj jugoistočnoj Evropi, za „Avaz“ govori arhitekta i dobar poznavalac historije grada Mufid Garibija.
Projekt je povjeren poznatom češkom arhitekti Karlu Paržiku i smatra se jednim od najvećih njegovih arhitektonskih ostvarenja koje je projektirao na ovim prostorima.
Gradnja je počela 1909., a završena je 1913. godine. Objekt posjeduje šest paviljona, a cijeli je izgrađen u neorenesansnom stilu, po čemu je i specifičan. Zemaljski muzej će biti jedan od najskupljih objekata koji su se izgradili na ovim prostorima u doba Austro-Ugarske.
Posebno je interesantno dvorište između paviljona, čija površina iznosi više od 14 dunuma, a u centralnom dijelu je napravljena fontana. Taj prostor je iskorišten za botanički vrt, koji će biti usko povezan sa zgradom muzeja. Idejno rješenje za uspostavljanje bašte uradio je Karlo Mali (Maly), Austrijanac i poznati botaničar tog vakta, ističe Garibija.
Sadnja botaničke bašte počela je izgradnjom objekta 1913. godine i otada pa sve do danas sade se drveće i biljke ne samo s ovih prostora nego i šire. Jedan broj sadnica čine endemske vrste. Austrijanac je bio zaljubljenik u bosanske prostore, njihovu floru. Svoja naučna istraživanja je nastavio kroz rad sve do smrti 1951. Kroz svoje naučno-istraživačke projekte sarađivao je s prvim direktorom Zemaljskog muzeja Kostom Hermanom, ali i Ćirom Truhelikom te ostalim. Botanička bašta posjeduje zbirku s više od 1.500 drvenih i zeljastih biljaka. Posebno su interesantne kolekcije jorgovana te ružičnjaka sa šezdesetak grmova starih ruža, od kojih neke potječu iz 14. stoljeća, navodi Garibija.
Flora te prelijepe bašte je ukrašena egzotičnim vrstama, među kojima je i japanska trešnja, a cijeli ambijent uljepšavaju stećci, koji oslikavaju dugogodišnju postojanost bosanske države.
U fontani su vidljive i kornjače, koje su posebna atrakcija.
Bašta je posebno lijepa u proljeće, kada drveće probehara, tada je pravi užitak posjetiti Zemaljski muzej.
