Jedan od najvećih problema Sarajlija, ali i posjetilaca glavnog grada BiH, definitivno je neredovan i loš javni gradski prijevoz. Već i vožnja sarajevskim tramvajima i trolejbusima mnogo će toga reći o stanju u javnom prijevozu. Vozila su zapuštena, stara, u njima grijanje radi ljeti, a zimi, kada bi trebalo, ne radi, no i to je putnicima „zlatno“, samo da se pojave na stajalištima.
Kako bismo se uvjerili u ono na šta nam se građani konstantno žale, reporteri „Dnevnog avaza“ su posljednja dva dana, tokom jutra, podneva i večeri, proveli u sarajevskim tramvajima i trolejbusima.
Prvi problem smo uočili, a nismo ni ušli u vozila gradskog prijevoza. Naime, čekanja na stajalištima znaju potrajati i više od sat.
- Četrdeset minuta sam čekala tramvaj, a nije bio zastoj, barem nam niko nije rekao - rekla nam je studentica Arijana Nevesinjac, koja je čekala tramvaj na stajalištu kod Kampusa.
Da stvar bude još gora, u većini slučajeva, naročito u vrijeme špice, tramvaji i trolejbusi budu puni, pa često svi ne mogu ni ući.
Tako nam je jedna sugrađanka rekla da je već dva tramvaja propustila jer se u njih nije moglo ući.
- Ovo je užasno, tramvaj kasni, a i kada dođe, ne može ni igla više stati. Red vožnje se ne poštuje, tri tramvaja idu jedan za drugim za Baščaršiju, i to potpuno puni, a za Ilidžu nema nijednog već sat - kazala nam je ogorčena Sarajka.
Iako je pruga obnovljena, da bi se tramvajem stiglo od Ilidže do Baščaršije, potrebno je 40 minuta. Bez obzira u kojem dijelu dana se vozili, gužve su ogromne.
Da u javnom gradskom prijevozu nema nikakve organizacije, smatra još jedan građanin.
- Na Ilidži na početnoj stanici stoji pet tramvaja, a kad krenu, idu jedan za drugim, bez čekanja. Zato i jeste gužva, dva se napune, a ostali budu prazni. Dok naprave krug, stajališta budu puna... Čekamo po sat - kazao nam je on.
Ista situacija je i s trolejbuskom linijom od Dobrinje do Trga Austrije. Da bi građani stigli od početne do posljednje stanice, potrebno im je skoro 45 minuta, i to u vrijeme kada nije jutarnja ili popodnevna špica.
Starija žena požalila nam se da joj, u većini slučajeva, trebaju dva sata da stigne do kuće iako se radi o udaljenosti od desetak kilometara.
- Kartu uredno moramo kupiti, iako su u vozilima često nehumani uvjeti, ne može se kako treba ni ući u trolejbus - rekla je ona.
Građani su, očigledno, osuđeni na loš gradski prijevoz i čekanja duža nego što je sama vožnja, a nadležni šute i prave se da ne vide s čime se građani svakodnevno suočavaju.
Veliki problem predstavljaju i autobuske linije, naročito za stanovnike prigradskih naselja.
Kada je riječ o autobusima koji voze prema Sokolju ili Briješću sa Stupa, mještani ovih naselja su nam rekli da na sreću dolaze i čekaju.
- Nekad znam čekati i po dva sata. Iako ima šest autobusa koji voze za Sokolje, čekamo više od sat, a nekada i ne dođe uopće - rekla nam je sredovječna žena koja se s ovakvim načinom rada gradskog prijevoza susreće svakodnevno.
