Delegacija Kantona Sarajevo, uz porodice ubijenih, predstavnike udruženja i vlasti, đake sarajevskih škola..., položila je cvijeće na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3 na Dobrinji.

Na tom mjestu prije 31 godinu od agresorske granate ubijeno je devetoro građana Sarajeva, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno. Tog kobnog dana poginuli su: Seida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera.

Obraćajući se prisutnima u ime Kantona Sarajevo, Elma Kapidžić iz Ministarstva zdravstva podsjetila je da su eksperti UNPROFOR-a su u ovom slučaju potvrdili da su granate ispaljene sa položaja Sarajevsko romanijskog korpusa vojske Republike Srpske iz naselja Lukavica, tačnije iz kompleksa zgrada Energoinvesta.

- Odmah nakon ovog saopštenja UNPROFOR-a, avioni NATO-a su nadlijetali navedene položaje, što je, ironično, uzrokovalo neutralniji izvještaj UNPROFOR-a kada je, dan nakon ovog masakra 1994. godine, počinjen masakr na pijaci Markale - podsjetila je Kapidžić.

Poruka koja se ne zaboravlja 

Kako je dodala, obilježavanjem ovog tužnog dana ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku koju nećemo zaboraviti.

- Ova mjesta sjećanja nisu samo podsjetnici na patnju već i upozorenja za budućnost. Ova opomena je jednostavna: nikada ne dozvoliti da se ovakvi zločini ponove, ni ovdje ni bilo gdje drugdje. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu modernog doba, opsadu koja nije pravila razliku između svojih žrtava - svi su bili tu, svih uzrasta, spola, vjera ili nacija. Izgubljeno je više od 12.000 života, među njima 1.601 dijete. Ove ogromne brojke nas ne smiju zavarati - svaka od njih predstavlja ime, lice, priču i neizmjernu tugu porodica - poručila je Kapidžić.

Dug prema žrtvama 

Istakla je da je pravda naš dug prema žrtvama.

- Za zločine počinjene u Sarajevu međunarodni sudovi su osudili tek mali broj odgovornih - Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Ratka Mladića. Presude su važne, ali same po sebi nisu dovoljne. Pravda nije samo u kaznama pravda je i u priznavanju istine, u borbi protiv negiranja i u našoj nepokolebljivoj odlučnosti da učimo nove generacije o ovim događajima. Govoriti o pravdi znači govoriti i o budućnosti. Bosna i Hercegovina mora biti izgrađena na idejama mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja. Nema stabilne budućnosti bez istine. Poricanje ovakvih zločina ne negira samo prošlost, ono sabotira budućnost. Zato moramo insistirati na istini, jer samo istinom gradimo povjerenje, a povjerenje je temelj svakog zajedničkog života - zaključila je Kapidžić.