Stari zanati, od kojih se nekad fino živjelo, danas polako odlaze u prošlost u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa tako i u Tuzli. U gradu soli već sad nema kazandžija, stolara, tašnara. Žali nam se jedan Tuzlak da je šivaću mašinu na popravku morao voziti u Kalesiju jer u gradu nije mogao pronaći majstora.
Nabavka materijala
Da se od zanata teško može živjeti, potvrdio nam je Nedim Pašalić, rodom iz Bijeljine, koji već 15 godina u Tuzli drži obućarsku radnju. Zanat je naslijedio od oca.
- Da mi nije dvoje djece koji me finansijski pomažu, ne bih mogao živjeti od ovog posla. Dok platim kiriju za radnju, ostane mi vrlo malo. Sve zanate u ovoj državi uništila je loša politika. Krojači i obućari su veoma malo plaćeni, pa današnja omladina ne želi raditi ove poslove – kazao nam je Pašalić.
Još jedan problem s kojim se suočavaju obućari je taj što nemaju odakle nabavljati materijal za rad. Tako obućari iz Tuzle moraju materijal kupovati u Doboju i Sarajevu.
- Nemamo dovoljno rajsferšlusa, đonova, pa ni pravog ljepila. Država, nažalost, nema interes da prerađuje sirovu kožu. Nekoliko izvoznika izvozi kožu i onda uvoze cipele sumnjivog kvaliteta.
Behka Ahmetović vlasnica je krojačke radnje. Kaže da je konkurencija gotove garderobe velika i da se puno radi. Posao nije dovoljno plaćen pa radi sama jer ne može priuštiti radnika.