Nema muzeja niti zavičajne zbirke u Bosni i Hercegovini, a da u svojim postavkama nemaju bar po jednu seharu, veću ili manju, s više ili manje ukrasa. I mnoga domaćinstva brižljivo čuvaju sehare. U davna vremena u seharu se stavljalo djevojačko ruho i dragocjenosti. Kad bi svatovi poveli mladu, za njom se u sehari nosilo ruho, ono što se imalo. To ruho bi u većini slučajeva bio sav miraz.

Čuvanje običaja

Dvoje umjetnika, bračni par iz Gračanice, Nijaz Omerović, akademski slikar, i Šefika, grafička dizajnerica, ponosni su što su uspješno restaurirali seharu svoje majke, odnosno svekrve hadži hanume Zlate Husić Omerović. Tako su joj produžili vijek i ostavili je budućnim generacijama na sjećanje na davno prohujalo vrijeme i život kakav je bio.

- Kada se majka 1947. godine udala za oca Sulejmana, za njom je donesena sehara. Naslijedila ju je od svoje majke. Običaj je bio da se u sehari čuvaju dragocjenosti, ali i vrijedna odjeća, pa ukrasi, šorvani, dukati. Nakon majčine smrti, sehara je došla nama u nasljedstvo. Ona je bila moja i inspiracija moje supruge Šefike za temeljitu restauraciju. Nismo žalili vremena i rada da je vratimo u život  - kaže Nijaz.

Bio je to istančani, filigranski rad na sehari.

Nove ideje

- Ručni vez, žive boje, dopunjavanje i rađanje novih ideja, da majčina sehara bude i lijepa i da govori o svom vremenu, da priča život prije više od jednog stoljeća. Ona u našem domu danas zauzima visoko mjesto i svojim prijateljima je rado pokazujemo. U njoj ćemo čuvati nama drage stvari, među njima i posvetu o restauraciji u maju ove godine - istakla je Šefika Omerović.