Skromno, na ručku u jednoj maloj kafani, uz domaće specijalitete, Bosanac Dino Čolić i njegova životna saputnica, Francuskinja Lilijan (Lilian), s dvoje (od troje) djece, kćerkom Nadin i sinom Denijem, obilježili su 50 godina skladnog i dinamičnog braka. Mogli su otići u Tursku i neki luksuzni hotel, ali Čolići su naučili živjeti skromno, bez „visina“.

Igrao rukomet

Dino je u Francusku otišao još 1971. godine da igra rukomet, kasnije da trenira nekoliko klubova i upoznao Lilijan u njenom rodnom gradu Flori Lezobreu. Iz ljubavi su dobili troje djece. Kada je u BiH buknuo rat, Čolići su znali šta je raditi, primiti brojne izbjeglice iz BiH, posebno Gračanice, poslati pomoć, lijekove, hranu, vozila, medicinsku opremu.

Ipak, 2000. godine zajednički su odlučili - idemo u BiH. Samo dvije godine kasnije tadašnji francuski ambasador u BiH Rolan Žil (Roland Gil) Dini Čoliću je, zato što je spojio dvije općine Gračanicu i Flori Lezobre, dva naroda, dvije države, dodijelio visoko priznanje „Orden viteza nacionalnog reda Francuske“. Dino je počasni građanin Flori Lezobrea, Lilijan Gračanice i sva ta priznanja Čolići ljubomorno čuvaju.

Obilježavajući pet decenija braka, ponosno se prisjećaju mnogih životnih detalja, sretni što su dokazali kako ljubav nema granica ni predrasuda.

Lijepa zemlja

- Ne, nisam se pokajala što sam ostavila Pariz, pa došla sa svojim suprugom i svojom djecom u BiH. Naučila sam se ovdašnjim običajima i živi se. Više se brine Dino. On se nadao da će, kada se vrati poslije toliko godina provedenih u Francuskoj, zemlji kulture, sporta, jake privrede, turizma, u svojoj BiH imati bolje političare, koji će od ove male, ali lijepe zemlje napraviti malu Švajcarsku.Trebaju nam bolji, sposobniji, iskreniji i pošteni političari. O tome Dino često priča - ističe Lilijan.