Osim starih zanata koji godinama izumiru u Bosni i Hercegovini, poput obućara i kovača, ali i užara, hajmara, urara, izumiru čak i knjižare i papirnice – prodavnice u kojima smo godinama mogli kupiti školske udžbenike i pribor, ali i književna djela.
Tako u Bosanskoj Krupi u posljednje vrijeme radi samo jedna knjižara, čija je vlasnica Melinda Novkinić. Knjižaru je otvorila prije 20 godina, a na to se odlučila, kako kaže, zbog želje da radi s djecom, s obzirom na to da je završila srednju prosvjetno-kulturološko-prevodilačku školu i životni poziv joj je trebao biti nastavnički.
– Djeca su najljepše i najdraže, ali i najzahtjevnije mušterije i čovjek s njima uživa – kaže Novkinić.
Dodaje kako do početnog kapitala nije bilo lako doći, a nije lako ni danas.
– Kad sam počinjala raditi, bila je to zdrava konkurencija, a tržište jako. Sada, bez obzira što je samo jedna knjižara, tržište je oslabilo. Sve je veća ponuda, a sve manja potražnja. Moramo dopunjavati asortiman kancelarijskog materijala da bi se preživjelo – ističe Novkinić.
Ističe da su manje potrebe za papirom otkako su kompjuteri sve rasprostranjeniji.
- Narudžbenice više nisu u opticaju i puno drugih stvari. Traže se papir za printanje, kopiranje, toner. Djeca najviše traže blokove za crtanje – kaže Novkinić.
Ovih dana roditelji su svojim školarcima kupovali udžbenike, pribor, kako bi opremljeni spremno dočekali školsku godinu.
- Nekoliko sindikata zatraži kupovinu udžbenika na tri rate. Knjige ne kupuju roditelji djece, učenika prvog, drugog i trećeg razreda, već to otkupi Kantonalno ministarstvo obrazovanja – naglašava Novkinić.
Za razliku od nekada, knjižare više, nažalost, ne prodaju književna djela. Na policama se mogu vidjeti slikovnice.
- Školska lektira i ostali naslovi su skupi za naš standard, ali imamo biblioteku. Sve je danas sve više u digitalnoj formi, a knjižare gube. Nastavnice još traže nalivpera s bočicom tinte kojima žele naučiti djecu da lijepo pišu – riječi su Novkinić.
