Šerif Krehmić (72) iz Žepča već 14 godina prepješači svakog dana po dvadesetak kilometra dnevno da bi klanjao sve namaze u džamiji.
Kuća Krehmića od Čaršijske džamije u Žepču udaljena je skoro dva kilometra, ali to ga ne sprečava da svakodnevno obavlja redovno svih pet vakat-namaza i da bude jedan od najredovnijih džematlija žepačke čaršijske Ferhat-pašine džamije.
Klanjati u džamiji počeo je kad je otišao u penziju 2006. godine. Iako mu je kuća najudaljenija od džamije, uvijek je prvi na namazu, pogotovo na sabah. Kao redovan džematlija, zadobio je veliko povjerenje bivšeg imama Ferhat-pašine džamije, rahmetli Esada ef. Dedovića, koji mu je dao džamijski ključ, koji i danas vjerno čuva, a kao nagradu za istrajnost u obavljanju i klanjanju namaza u džematu uz svakodnevno pješačenje poklonio mu je nekoliko novih cipela.
Padalo, puhalo, sijevalo, grijalo, ovog istinskog vjernika ništa nije moglo spriječiti da redovno obavlja namaz u džamiji. Pješači, uči odlomke iz Kur'ana i kaže kako ga u ovih 16 godina, koliko pješači od kuće do džamije i nazad, nikad nikakva nedaća nije zadesila.
Nažalost, proglašenje pandemije zaustavilo ga je u obavljanju svakodnevnih namaza u džematu.
- Ovo mjere i zatvaranje džamije teže su mi pale od bolesti. Svašta sam u životu predeverao. Čini mi se da mi je ovo nekako srcu teže palo nego li torture koje sam preživio kao logoraš u Tomislavgradu - suznih očiju kaže Krehmić.
Svakog dana klanja i moli dragog Allaha, dž. š., da zaustavi širenje bolesti i da džamije ponovo otvore vrata vjernicima.
Posti od sedme godine i ovo mu je treće ramazansko proljeće. Penziju je zaradio kao građevinski radnik. Radio je kao KV zidar širom bivše države. Učestvovao je u gradnji brojnih objekata i u inozemstvu, pogotovo u Rusiji, Tunisu i Libiji. Radeći u Libiji, prisjeća se da je radio i postio i na temperaturama od 60 stepeni, ali nikad nije odustajao.