U posljednjem trenutku po završetku srednje škole Goraždanka Irma Gušo-Smajlhodžić odlučila je upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Mostaru.
Da nije pogriješila, svjedoče brojni radovi, prvenstveno portreti, koji nastaju sa mnogo truda, ljubavi i strpljenja, a veoma brzo završavaju u domovima njenih sugrađana.
Rad i trud
- Svi mladi ljudi, još u djetinjstvu, imaju neke želje šta će biti kad odrastu, ali ja ni u jednom trenutku nisam pomislila da ću raditi ono što sada radim. Kada sam trebala da upišem fakultet, slikarstvo mi nije ni palo na pamet, ali sam deset dana prije prijemnog ispita odlučila da upišem Akademiju likovnih umjetnosti u Mostaru – kaže Irma.Već u prvoj godini uspjela je sustići kolege koje su završile srednje umjetničke škole. Uz očigledan talent, bili su joj potrebni i ogromna želja da uspije, rad i trud.
- Na prvoj godini, iz slobodnog crtanja imala sam ocjenu 7, što je za studente likovnih umjetnosti bruka. Ali, crtala sam svakog dana, po 300 crteža sedmično, da bi na kraju prve godine profesor Mirsad Begović rekao da je pronašao čudesno otkriće tako da sam na kraju godine imala desetku. Morali smo izvježbati ruku, imati pokret, tako da sam naporno radila. Odem na kafu sa prijateljicama i usput u mali blok crtam ljude kako piju kafu, aute koji prolaze, djecu kako se igraju. Sve su to kroki, brzi crteži. Kad uđete u fazu da crtate, više ne možete stati – sjeća se Irma.