Polunomadski narod Moken živi u priobalnom području Burme i Tajlanda. Ovi krajnje neobični ljudi žive od onoga što ulove u moru, pritom ne koristeći nikakvu dodatnu opremu. Oni koriste svoje tradicionalne metode ronjenja, ali ono što je začuđujuće jeste da imaju nevjerovatan vid, pa tako vide male školjke ili druge morske plodove na dubini od 23 metra.
Njihov način života je polunomadski. U monsunskom razdoblju ostaju na ostrvima Andamanskog mora, Malajskog prolaza pa sve do Južnokineskog mora. Preostali dio godine plove od ostrva do ostrva i žive pretežno od ulova ribe i drugih plodova mora.
I dok ronjenje za hranu djeluje kao borba za opstanak, naučnici tvrde da djeca iz naroda Moken imaju tako razvijen podvodni vid da zapravo vide duplo bolje od prosječnog evropskog djeteta iste dobi. Naučnica Ana Gislen, sa Univerziteta Lund iz Švedske, proučavala je jedinstven vid Moken naroda, za koje je sasvim slučajno čula od svoje kolegice:
- Moja kolegica naučnica jedno je vrijeme radila i proučavala tzv. morske nomade i ispričala mi je svoje neobično iskustvo - počinje svoju priču Gislen i dodaje:
- Ona je primijetila da su ta djeca u stanju da među obiljem smeđih kamenčića vide smeđu školjkicu bez ikakvih problema. Prosječan čovjek to definitivno ne može vidjeti pod vodom, bar ne bez ronilačkih naočala i ostale opreme. Kako to nije bila oblast kojom se ona bavila, tako je njihov slučaj završio na mom stolu.
Gislen je otputovala na Tajland, tačnije na Surinska ostrva, gdje se susrela s narodom Moken, a posebno su joj bila interesantna njihova djeca, jer je željela da zna da li se tako dobar vid razvija vremenom ili se rađaju s njim.
- Kada sam ih prvi put vidjela, prvo što sam primijetila jeste da se ta djeca osjećaju sasvim komforno u vodi, kao da ima je to druga kuća. Dosta su znali o ronjenju i morskim strujama - kaže ona.
Ona je tada odlučila da na licu mjesta izvede mali eksperiment; naime, uporedila je podvodni vid 17 Moken djece s djecom iz Evrope koja su se u tom momentu našla na ljetovanju na ovim ostrvima. Ono što je prvo primijetila je da sama struktura oka Moken djece nije ništa drugačija. Naime, kada je riječ o vidu na kopnu, tu su djeca bila izjednačena. Međutim, kada je proučila podvodni vid, shvatila je da je vid djece iz naroda Moken duplo oštriji u odnosu na drugu djecu.
Ona je na kraju shvatila da razlog njihovog dobrog vida leži u načinu kako njihovo oko prelama svjetlost. Naime, pod vodom je znatno smanjena mogućnost prilagođavanaj oka zbog gustine vode. Međutim, narod Moken može da uz pomoć mišića izmijeni oblik očnog sočiva i tako poveća prelamanje svjetlosti.
- Mislim da su oni zapravo naučili da pod vodom kontroliraju prilagođavanje promjeni svjetlosti, pa tako mogu prilagoditi prelamanje svjetlosti čak i u uslovima mutne vode - kaže ona.
Ipak, ono što ona ne može objasniti jeste da li je ovaj nevjerovatan podvodni vid zapravo stečena sposobnost ili genetička.
- To je zaista sad teško utvrditi, jer se geni i uslovi okruženja stalno isprepliću, tako da ih ne možemo razdvojiti. Da bismo to znali, trebali bismo pokušati obučiti evropsku djecu pa tek onda da vidimo da li je to nešto što se može naučiti. Djeca iz naroda Moken nemaju nikakve natprirodne moći, oni samo koriste svoje oko do krajnjih granica - kaže Gislen.