Ljudi koji plaču za vrijeme gledanja filma imaju nešto što ostali nisu u potpunosti razvili – empatiju.

Poseban tip osoba posjeduje empatiju. Mnogi ljudi – narcisoidne osobe i sociopati, naprimjer, rođeni su bez nje i žive, da se nikada uistinu ne stave u položaj druge osobe.

Oni ne mogu osjećati ništa prema drugim ljudima i to nije uvijek dobra stvar. Zapravo, potrebno je mnogo snage kada brinete za druge ljude i njihove situacije. Život je surov prema nekim ljudima, a ako ste u mogućnosti zapravo staviti se u tuđi položaj i osjetiti tu bol, to govori nešto o vama.

Vi ste dovoljno jaki da zapravo izdržite tu bol, ali je svejedno osjetite. Vi ste dovoljno jaki da budete jaki i za druge i imate mogućnost da zapravo osjetite ono što oni osjećaju. Briga za druge osobe nikada nije slabost, čak i ako je ta osoba samo lik u filmu.

To pokazuje da zapravo imate srce, srce koje se može slomiti za druge. Iako može biti slomljeno, do kraja filma, znate da će biti ponovno sastavljeno. Mogućnost brzog oporavka govori nešto drugo o ljudima koji plaču za vrijeme gledanja filmova: oni su dovoljno jaki i dovoljno pametni da zapravo odvajaju stvarnost od fikcije.

Naravno, to nije jedini razlog zašto ljudi plaču dok gledaju filmove. Suze teku jer ste i vi doživjeli ono što je lik iz filma doživio – suze sjećanja su bolne. Ponekad je katarzično vidjeti filmove u kojima ljudi doživljavaju stvari koje i mi doživljavamo jednostavno zato što nam to omogućuje da se oslobodimo nekih potisnutih emocija na zdraviji način.