Nije rijetkost da djelovanje nekog naučnika, avangardnog za svoje vrijeme, ne bude prepoznato za života i da umre zaboravljen. Ali, kako se približava njegov dvjestoti rođendan, rad mađarskog opstetričara koji je spasio mnoge živote konačno dobiva zasluženo priznanje.

Decenijama prije nego što je  Luis Pastur (Louis Pasteur) dobio svjetsko priznanje za teoriju o mikroorganizmima kao uzročnicima bolesti, porodničar Ignac Semelvajs (Ignac Semmelweis) borio se da njegove kolege prihvate ono što je danas u medicini nesporno - doktori trebaju temeljito oprati ruke prije liječenja pacijenata.

Rođen 1. jula 1818., Semelvajs se porođajnom odjelu opće bolnice u Beču pridružio 1846. godine.

Ondje je odmah bio zatečen ekstremno visokom stopom smrtnosti majki na odjelu na kojem su se obučavali studenti medicine. Stopa je iznosila više od deset posto, a povremeno čak i do 40 posto.  

S druge strane, u susjednom odjelu gdje su se učile babice, stopa je ostala ispod uobičajenog prosjeka od tri posto.

- Taj nesrazmjer veoma je mučio Semelvajsa zbog čega je započeo temeljito epidemiološko istraživanje - kaže Bernard Kenburg (Bernhard Kuenburg), predsjednik udruženja "Vienna Semmelweis". 

Godine 1847. stvari su mu postale jasnije kada je jedan od kolega umro od sepse nakon što je izvršio obdukciju. Semelvajs je shvatio da trupla moraju sadržavati nevidljive, ali potencijalno smrtonosne "čestice". 

- U to vrijeme studenti medicine izravno su s obdukcije odlazili asistirati na porođajima. Ruke nisu dezinficirali - rekao je Kenburg za AFP. 

Kako sapun nije bio dostatno rješenje problema, Semelvajs je nametnuo rigorozniji režim petominutnog pranja ruku kalcijevim hipokloritom (hlorno vapno).

- Semelvajs je ovom vrlo jednostavnom metodom smanjio stopu smrtnosti gotovo na nulu - kaže Kenburg. 

No ,umjesto pohvala, Semelvajs je iskusio bijes tadašnjih velikana bečke medicine pa njegov ugovor 1849. nije bio obnovljen.

- Doktori su tada imali vrlo visoko mišljenje o sebi. Naravno da su bili uvrijeđeni jer im se nije svidjela sugestija da su bili odgovorni za veliku stopu smrtnosti - kaže Kuenburg. 

Štoviše, to je bila četvrt stoljeća prije nego što je Pasteur konačno uspio dokazati postojanje mikroba. Bečki ljekari tražili su da im Semelvajs predoči dokaze.  

 - Govorili su: 'Ne, gospodin Semelvajs ne može biti upravu. Ne može nam pokazati patogene i zato u njegovoj teoriji nešto sumnjivo.' 

Semelvejsu nije pomogao ni njegov težak karakter niti to što je bio bez dlake na jeziku. Nije se ustručavao svoje kolege nazivati "ubicama".

Kasnije mu se mentalno zdravlje pogoršalo zbog čega je umro u ubožnici 1865., u dobi od samo 47 godina. Semelvajs je rehabilitiran krajem 19. stoljeća nakon što su otkrića Pasteura, Roberta Kocha i Alexandra Yersina pokazala da je imao pravo. 

Godine 1924. francuski pisac Louis-Ferdinand Celine posvetio mu je medicinsku tezu i oslovio ga ''genije''. Danas se on smatra ocem moderne teorije bolničke higijene i sterilizacije. 

- No, unatoč tome što je dezinfekcija ruku prihvaćena kao zdravorazumska praksa za medicinsko osoblje, ona nije onako sistemska kakva bi trebala biti - tvrdi profesor Didier Pitet (Pittet), stručnjak za zarazne bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).  

U svijetu se u prosjeku ove prakse pridržava samo "u 50 posto slučajeva, iako ona može spriječiti 50 do 70 posto bolničkih infekcija", rekao je Pitet za AFP. Svake se godine oko 3,2 miliona ljudi u EU zarazi bolestima koje zahtijevaju bolničko liječenje, a stotinjak ljudi svakodnevno od toga i umre.  

Pitet procjenjuje da na globalnom nivou od takvih bolesti umre između pet i osam miliona ljudi na godinu.

- Dezinfekcija ruku alkoholom jeftino je i jednostavno rješenje i ima neposredan utjecaj na stope zaraze - uključujući i visokootporne organizme, kaže Pitet. 

- Ipak, "dezinfekcija ruku je čin koji mnogi doktori i dalje ne shvataju dovoljno ozbiljno - kaže Pitet i dodaje kako neki misle da je briga oko sterilizacije ruku nešto što je ispod njihovog nivoa.