U 20 najjačih ekonomija svijeta i 12 najrazvijenijih industrijskih područja od 2018. do 2022. godine nestat će gotovo 75 miliona sadašnjih radnih mjesta tokom preraspodjele poslova između ljudi, mašina i algoritama, a bit će otvoreno 133 miliona novih.

U izvještaju o budućnosti radnih mjesta Svjetskog ekonomskog foruma ističe se da će automatizacija, robotizacija i digitalizacija snažno utjecati na različite industrije. 

Mobilni internet velike brzine, vještačka inteligencija, obrada velikog broja podataka bit će na vrhu novih tehnologija.

Nepokretni roboti će do 2022. godine biti široko prihvaćeni, a novonastala zanimanja porast će za 16 do 27 posto, što će se osjetiti u broju zaposlenih u velikim firmama širom svijeta.

Istovremeno, poslovi koje trenutno pogađa tehnološko zastarijevanje bit će smanjeni i do 32 posto, što će značiti i smanjenje zaposlenih u tim sektorima.

Novonastala zanimanja uključuju analizu podataka, razvojne programere softvera i aplikacija, te stručnjake za e-mail  trgovinu i društvene medije. Riječ je o radnim mjestima koja se umnogome zasnivaju na korištenju novih tehnologija.

Poslodavci očekuju značajniju promjenu u raspodjeli rada između ljudi, mašina i algoritama. U industrijama koje pokriva izvještaj o budućnosti radnih mjesta Svjetskog ekonomskog foruma ljudi u prosjeku obavljaju 71 posto svih radnih sati, a 29 posto mašine i algoritmi.

Do 2022. godine taj prosjek će biti promijenjen, pa će 58 posto radnih sati obavljati ljudi, a 42 mašine ili algoritmi.

Mašine će sve više zauzimati mjesta u poslovima koji se odnose i na donošenje odluka i upravu. Čak i radni zadaci koje danas gotovo isključivo obavljaju ljudi - komunikaciju, interakciju, upravljanje i savjetovanje - počet će da preuzimaju mašine, i to u manjem obimu na početku.

Emocionalna inteligencija, sposobnost upravljanja i društveni utjecaj bit će visoko vrednovani.

U prosjeku, zaposlenima će trebati 101 dan obuke i poboljšavanja vještina u periodu do 2022. godine.

Jaz između postojećih i potrebnih vještina kako među pojedinim radnicima tako i među rukovodstvom velikih firmi mogao bi primorati najmanje polovinu kompanija da se okrenu podizvođačima i privremenom osoblju.