Kako je došlo i moderno doba s novim tehnologijama, tako su i imućni ljudi odlučili da ne žele sebe i svoje najmilije da sahranjuju na "običan način", već žele da to bude sa stilom. Zbog tog razloga pojavile su se alternativne metode sahranjivanja.

Njemica Elizabet Šmit (Schmidt), naprimjer, smatra da je sahrana licemjeran obred. 

- U crkvi su svi puni tuge, onda svako baci lopatu zemlje u jamu, a za vrijeme ručka su svi sretni i zadovoljni. A poslije svega toga slijedi takmičenje za najljepši nadgrobni spomenik - kaže ona.

Pokojnog supruga je htjela poštedjeti svega toga. Zaslužio je nešto bolje.

Pogon za sintezu kristala nalazi se u Švicarskoj. Preduzeće "Algordanza" proizvodi dijamante od pepela pokojnika, po cijeni od 4.000 eura i naviše. Jedini su u Evropi koji imaju vlastitu proizvodnju. Svakog mjeseca iz Njemačke im stigne oko 35 porudžbina, a pepeo dolazi pravo iz krematorija.

Iz pepela se izolira ugljenik, pod visokim pritiskom i temperaturama sličnim onima u unutrašnjosti zemlje, gdje kristali nastaju na prirodan način. U laboratoriju rastu najmanje pet sedmica - zavisno od željene veličine. Dijamant gospodina Šmita (šest milimetara, 0,8 karata) bit će gotov u decembru.

- Nije mi potreban grob da bih mislila na muža. Korov bi mi samo odvraćao pažnju. Osim toga, ko bi održavao grob - kaže ona.

Anketa provedena u Njemačkoj 2016. pokazuje da 47 posto ljudi priželjkuje "oblik sahranjivanja koji ne zahtjeva održavanje". Samo 24 posto želi tradicionalno sahranu. Zbog toga vlada veliko interesiranje za sahranu u moru, šumi, kolumbariju ili anonimnim sahranama kod kojih se pepeo prosipa na livadi.

Za Elizabet Šmit bi jedina legalna alternativa klasičnoj sahrani bilo zakopavanje urne pored korijena stabla u šumi koja je za to predviđena. Budući da u blizini njene kuće nema takve šume, odlučila se za švicarsku firmu i izradu dijamanta.

- Sada je moj suprug uz mene, a ne negdje pod zemljom - kaže ona.

U Engleskoj već odavno postoji praksa proizvodnje gramofonske ploče od pepela pokojnika. Britanski DJ i vlasnik diskografske kuće Džejson Lič (Jason Lich) presuje pepeo pokojnika na vinil, koji može biti providan ili u boji, već prema želji, u formi singla, ili long-plej ploče. Zvučni zapisi sa mejlboksa ili videa, kao i omiljena muzika mogu da se snime na ploču.

Zagovornicima očuvanja okoline odgovarao bi najmoderniji i najekološkiji oblik sahranjivanja. "Promession" (zamrzavanje, razbijanje i kompostiranje granulata) je postupak kod koga se tijelo u sanduku stavlja u rastvor tečnog azota i brzo zamrzava na minus 196 stepeni Celzija. Zbog niske temperature tijelo postaje tvrdo kao staklo. Na kraju se sve dobro prodrmusa, tijelo se raspada i dobiva se granulat, koji se stavlja u biološki razgradiv mini mrtvački sanduk. On se ne zakopava tako duboko, kao što je inače uobičajeno, već pri površini, tako da gladni insekti za oko šest do 12 mjeseci pojedu ostatke, a u atmosferu se ne ispuštaju plinovi, koji izazivaju efekt staklene bašte.

Još jedna zanimljiva varijanta je sahranjivanje u kosmosu. U Americi ljudi mogu doslovno da lansiraju mini urne u svemir. One kruže oko Zemlje da bi sagorjele čim dospiju u Zemljinu atmosferu. Zvijezda padalica je takoreći posljednji pozdrav.