Rosa Parks najbolji je dokaz da najmanji potez otpora može promijeniti svijet. Sve je započelo 1. decembra 1955. godine, kada se ova dama iz Montgomerija vraćala s posla iz jedne robne kuće.

Ušla je u klasični južnjački autobus onoga vremena koji je bio podijeljen na mjesta rezervirana za bijelce i ona za Afroamerikance. Kada su se sva mjesta za bijelce ispunila, vozač autobusa Džejms Blejk (James F. Blake) naredio je 32 godine staroj Rosi da ustane i ustupi svoje mjesto. No, ona je to odbila. 

- Ne smiješ osjećati strah zbog stvari koje činiš kada znaš da si u pravu - tvrdila je ona. Zbog građanskog čina neposlušnosti odmah je pozvana policija, a Rosa Parks je uhapšena i optužena za kršenje segregacijskih zakona. 

Rosino suđenje dovelo je do bojkota autobusnog saobraćaja u Montgomeriju, kao i do jednog od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije s Martinom Luterom Kingom (Martin Luther King Jr.) na čelu. 

- Nisam ni znala da pišem historiju. Bilo mi je jednostavno dosta odustajanja - ovim je riječima Rosa Parks kasnije objasnila svoje porive za slavni čin. 

Iako je kćerka stolara i učiteljice postala američka ikona, to nije bio kraj njenim problemima. Medijska izloženost pretvorila ju je lakom metom, pa je ubrzo dobila otkaz te bila prisiljena preseliti se sa suprugom te krenuti ispočetka.

Neko vrijeme radila je kao domaćica u jednom crnačkom hotelu, a više godina radila je i kao krojačica. Afroamerički kongresmen Džon Kojers (John Conyers) zaposlio ju je u svojoj kancelariji 1965. godine, gdje je radila u administraciji sve do penzije 1988. godine.

Nakon toga se najviše bavila dobrotvornim radom za vlastiti Institut "Rose and Raymond" za samozapošljavanje, koji je pokrenula u sjećanje na svoga supruga, a izdala je i memoare po imenu "Tiha moć" te autobiografiju "Moja priča". 

Da je Rosa imala značajni utjecaj na svijet, dokazala je vlastitim sprovodom  2005. godine, na kojem se pojavio velik broj gostiju. Sprovod se prenosio na televiziji, a govori su trajali čak sedam sati.