Džek Unterveger (Jack Unterweger) se po svemu činio kao dokaz da je moguće da se i najgore ubice rehabilitiraju u zatvoru i vrate normalnom životu. Ali kada je pušten na slobodu, njegovo pravo lice je izašlo na vidjelo.

Unterveger je uhapšen 1976. godine zbog ubistva i osuđen je na doživotnu kaznu. Bio je u ranim dvadesetim godinama. Dvije godine ranije odvukao je 18-godišnju Margaret Šefer (Margaret Schäfer) u šumu, seksualno je napao, a zatim je zadavio njenim grudnjakom. 

To nipošto nije bio njegov prvi zločin. Unterveger je već imao iza sebe 16 osuđujućih presuda, najviše zbog seksualnog zlostavljanja ili nasilja nad prostitutkama. Samo nekoliko mjeseci prije nego što je prvi put ubio, pretukao je jednu ženu, zavezao je i silovao čeličnom šipkom. Nije bilo nikakvo iznenađenje kada je postao ubica, ali niko nije očekivao šta će se dalje desiti. Iza rešetaka, Unterveger je sjeo i počeo pisati poeziju, fikciju i svoju autobiografiju “Čistilište”. Preko noći, jedan od najopasnijih muškaraca u Austriji postao je jedan od najprodavanijih autora, piše portal “All That Is Interesting”.

Pjesnička duša

- Nijedna tema nije poetskija od smrti lijepe žene… Postoji doba u kojem žena mora biti lijepa da bi bila voljena i postoji doba u kojem mora biti voljena da bi bila lijepa - pisao je Unterveger. 

Bilo je čudno čuti takav sentiment kako dolazi od čovjeka koji je uživao u gušenju i mučenju prostitutki, ali to je bila vrsta pisanja koja je osvojila mnoge najuglednije članove austrijske intelektualne zajednice dok je bio u zatvoru. Njegova autobiografija je uvjerila svijet da je on osjetljiva duša koja je poludjela jer je odrastao bez majke, a njegova vještina sa riječima uvjerila je mnoge ljude da sada zaslužuje da bude slobodan.

Kada se pročulo za njegovo pisanje, ubrzo su hiljade ljudi pozvale na njegovo oslobađanje. Nije važno šta je on učinio, rekli su oni, Unterveger je bio dokaz da umjetnost može izliječiti svaku izmučenu dušu i ona mora biti oslobođena.

Imao je podršku brojnih poznatih ljudi u Austriji, poput nobelovaca Elfride Jelinek (Elfriede Jelinek) i Gintera Grasa (Günter Grass).

- Unterveger je predstavljao veliku nadu intelektualaca da, kroz verbalizaciju problema, možete nekako da se uhvatite ukoštac s njima. Žarko smo željeli da mu vjerujemo -  rekao je Peter Humer (Peter Huemer), austrijski novinar. 

I Austrija mu je zaista povjerovala. Godine 1990., nakon što je odležao minimalnih 15 godina kazne, pušten je na slobodu, a upravnik zatvora u kojem je držan je rekao da je on apsolutno spreman za slobodu.

Duša serijskog ubice

U prvoj godini, nakon njegovog puštanja na slobodu, ubijeno je osam žena.

Ubistva su bila poput onog za koje je Unterveger bio osuđen: žene su odvučene u šumu, prebijene i zadavljene svojim donjim vešom. Mediji su ubici dali nadimak “Ubica iz Bečke šume”, možda nevoljni da bace sumnju na očiglednog osumnjičenog.

Sve vrijeme dok je ubijao, Unterveger je davao intervjue na televiziji i bio hvaljen kao uzor za zatvorsku rehabilitaciju, ali i sjajan pisac. Čak je izvještavao za jedan austrijski magazin o ubistvima koja je on sam počinio.

Čak je kao izvještač otputovao u SAD da izvještava o “užasnim uvjetima” života američkih prostitutki. Dok je bio u SAD, odsjeo je u hotelu “Cecil” i uvečer se iskradao i ubijao upravo prostitutke.

Konačan pad

Policija je ispitivala Untervegera često u vezi sa ovim slučajevima i, do trenutka kada su imali dovoljno dokaza da ga optuže, on je postao svjestan da su mu za petama. Unterveger je bježao po Evropi i Sjevernoj Americi, povremeno pozivajući medije i policiju kako bi bio u centru pažnje i kako bi im rekao zašto ne može da se preda.

- Ne mogu da podnesem da se vratim u ćeliju, a ove vijesti su me već uništile u društvu. Nema smisla da ostanem u Austriji - rekao je on.

Njegova opsesija time kako ga ljudi vide, na kraju ga je koštala slobode. FBI ga je uhvatio nakon što su se agenti pretvarali da su novinari spremni da mu daju 10.000 dolara da čuju njegovu stranu priče. Unterveger im je povjerovao i ušetao u prostoriju punu policije.

Džek Unterveger je 29. juna 1994. godine osuđen po devet tačaka optužnice za ubistva, iako je moguće da je imao još žrtava.

Rekao je da će podnijeti žalbu na presudu. Ali nije. Iste noći se objesio u ćeliji, omčom koju je napravio od pertli. Čvor koji je napravio bio je isti kao onaj koji je nađen na svakoj ženi koju je ubio.