Prema podacima Ujedinjenih naroda, 30 posto riba otrovano je plastikom, do 2050. u morima će biti više plastike nego ribe.
Plastične kese se, naime, proizvode od polietilena, naftnog derivata za čiju razgradnju je potrebno čak 1.000 godina, a otrovne hemikalije pritom dospijevaju u tlo, jezera, rijeke i mora. Prema procjeni američkog zavoda za zaštitu okoline, svjetska potrošnja plastičnih kesa dostigla je godišnji nivo do 1.000 milijardi komada.
Ali tek ih se manje od jedan posto reciklira zbog visokih troškova - skuplje je plastičnu kesu reciklirati nego napraviti novu.
Pri tome priroda plaća najveći danak jer ostalih 99 posto zagađuje mora, rijeke i jezera, vjetar ih raznosi po kopnu, kanalizacija odnosi u vode.
Bezbroj je dokumentiranih slučajeva u kojima su životinje umjesto hrane, progutale plastičnu kesu, a onda umirale u bolovima zbog začepljenja ili nemogućnosti daljnjeg prehranjivanja.
Na desetine hiljada kitova, ptica, foka i kornjača svake godine umire zbog plastičnih kesa na moru i u njemu. Također, mnogo je slučajeva u kojima su ptice, ribe, kornjače ili druge životinje ostale zapetljane u njima i danima umirale u mukama.
Raspadom njihovih leševa plastika se ponovo vraća u prirodu i ciklus se može ponavljati stotinama godina. Brojne zemlje širom svijeta shvatile su opasnost koju predstavljaju plastične kesice, pa ih je sve veći broj njih zabranio ili uveo poreze na njihovu upotrebu.
