Ronioci koji su imali pet zarona na ronilačkoj misiji na dubini od 3.800 metara gde leže ostaci "Nepotopljivog" (kako su svojevremeno graditelji tvrdili za "Titanik"), utvrdili su da zbog snažnih okeanskih struja, korozija od soli i bakterija koje razgrađuju gvožđe, olupina "Titanika" nestaje.

Najveće propadanje primijećeno je na bočnoj strani gdje su se nalazile oficirske kabine.

- Kapetanova kada za kupanje koja se jasno vidjela u olupini, jedna od najdražih slika među entuzijastima, sada više nije tamo - izjavio je historičar Parks Stefenson (Parks Stephenson) specijaliziran za "Titanik".

Tokom ronjenja, istraživači su utvrdili i da su se na olupini broda nastanila stvorenja, što je samo po sebi vrlo zanimljivo, jer je riječ o crnim dubinama u kojima su temperature na tački smrzavanja i nenormalnom pritisku, u kojima ipak napreduje život.

- Na olupini se nalaze mikrobi koji proždiru gvožđe slabeći njegovu inicijalnu strukturu. Vjerujemo da je to najveći faktor propadanja 'Titanika'" - kažu istraživači.

Sada proučavaju kako različite vrste metala erodiraju u dubokim atlantskim vodama, kako bi procijenili koliko je vremena ostalo olupini "Titanika", upozaravajući da bi ona vremenom mogla potpuno da nestane.

"Titanik" je više od 100 godina na dnu mora, udaljen oko 600 kilometara od obale Njufaundlenda u Kanadi posle udara u santu leda na svom prvom putovanju iz Sautemptona do Njujorka 1912. godine. 

Na najvećem putničkom brodu svog vremena od 2.200 osoba život je izgubilo njih 1.500.