Desanka Glišić bila je prva žena karikaturista u Jugoslaviji. U svojoj bogatoj karijeri uspjela je da začikava beogradske ženskinje, da zagolica mušku maštu, ali i da podijeli javnost po pitanju ženskih sloboda u životu i u stripu.
Ako listate stare novine i u njima naletite na strip u kojem se pojavljuje žena oblih bokova, prkosno isturenih grudi i tankih gležnjeva – budite sigurni da ste naišli na neku od Desinih junakinja, a možda čak i na kultnu Daru Nijagaru, piše Telegraf.rs.
Loš primjer za braću i sestre
Desanka Glišić rođena je 22. decembra 1911. godine u Beogradu. Kada je svoju porodicu obavijestila da će se baviti slikarstvom i umjetnošću, kao i većina umjetnika nije naišla na razumijevanje. Kako je kasnije pričala, njenoj odluci najviše se protivila majčina familija. Uslijed razlika u imovinskom statusu mislili su da mogu da dirigira u kući Desinih roditelja. Srećom nisu uspjeli u toj namjeri. Komšija, profesor Zarić koji je predavao na Filološkom fakultetu, uspio je da nagovori Desankinu majku da djevojku upiše u Umjetničku školu, odmah nakon petog razreda gimnazije.
Desina tetka je, sablažnjena činjenicom da njena mlada sestričina na časovima slika “tamo neka gola tijela”, zabranila da Desanka dolazi u njenu kuću i da se druži sa svojom braćom i sestrama. Govorila je da mlada studentkinja Umjetničke akademije ima loš utjecaj na njenu djecu. Tužna što ne može da se druži sa rođacima koje je voljela, Desa je tetki ispričala kako crtaju gipsane modele i da ništa od “prave nagostii” nije vidjela.
Kasnije, kada je malo odrasla, očvrsnula i oformila se kao ličnost, Desa je imala svoju osvetu. Pokondirenoj tetki pričala je kako su u školi slikali žive modele i kako je golotinje bilo na sve strane.
Ne znam da šijem ali znam da crtam
Zanimljiva je priča kako je Desa dobila svoj prvi posao. Naime, za sve je bio zaslužan slučajni susret sa jednim poznanikom. On joj je rekao da trgovci pokreću svoj list – “Trgovački glasnik” i da žele da to bude dnevna novina. Desa je otišla u redakciju i to pravo kod glavnog urednika Ljube Popovića. Predstavila se i on ju je odmah upitao:
- E, sad, mala, da vidimo da li ti znaš da crtaš.
Uvrijeđena njegovim riječima i stavom, gospođica, tada Jovanović, uzvratila mu je ljutito:
- Ne znam da šijem, ali znam da crtam!
Odmah se dohvatila papira i olovke i nacrtala glavnog urednika i još dvije osobe koje su se tu našle. Kasnije je saznala da su to bili Veselin Masleša i Sveta Popović.
Bila je sretna kada je dobila svoj prvi zadatak. Trebalo je da ilustracijama prenosi dešavanja iz sudnice u kojoj se sudilo čovjeku koji je ženama prodavao “singerice” koje, potom, nikada ne bi isporučio. I dok je Desa sjedila i mirno skicirala, optuženi je najednom ustao, preskočio ogradu i počeo da tuče Desanku. Sreća je bila da su kolege brzo reagirale i uspjele da je odbrane i obuzdaju pomahnitalog nasilnika.
Kako nesreća često donese sreću, Desa je tog dana upoznala svog budućeg supruga, Boru Glišića.
Prva žena strip crtač
Poslije Drugog svjetskog rata, Desanka Glišić dobila je poziv da se vrati na posao u redakciju “Ježa” (nekadašnjeg “Ošišanog ježa”). Inspirirana filmom “Nijagara” sa Merilin Monro nastala je savremena strip junakinja – Dara Nijagara. Desa je željela da, na neki način, bocne domaće žene koje su po svaku cijenu pokušavale da izgledaju, ponašaju se i oblače kao da su “supermondenke” iz inostranstva. Takva je bila i njena junakinja.
Beograd je bio podijeljen. Jedni su hvalili njene stripove i Darine dogodovštine, dok su drugi prezirali ovaj slobodniji način izražavanja i crtanja.
Mladići su je obožavali i jedva čekali da izađe novi broj Desinog stripa, kako bi se zabavili, ali i nagledali ženksih oblina.
Naime, Dara Nijagara voljela je da se oblači slobodno, da prati inostranu modu i da redovno odlazi u, tada popularne, komisione gde se prodavala uvozna roba.
Kako je jednom prilikom Desa ispričala, jednom ju je ugledni književnik i pjesnik optužio da njene stripove mladići lijepe po kupatilima, jer su njene “gerle” suviše slobodne i provokativne.
Carevi, kraljevi i Če Gevara svi su završili u Desinoj crtačkoj knjižici
Desa Glišić je tokom svoje karijere karikaturiste imala priliku da nacrta brojne velike zvaničnike tog doba. Mnogo zanimljivih anegdota je kasnije podijelila u brojnim intervjuima.
Jednom prilikom otišla je da nacrta cara Hajla Selasija. Po završetku likovnog rada Desa mu se poklonila i krenula unatraške ka vratima. Onda se poklonio car. Pa Desa. Pa, opet Hajle Selasije. Pa ona. Sve dok nije, kako je kasnije ispričala, pomislila “Desanka, idiote, kako ne znaš protokol – ko treba poslednji da se pokloni?”
Jednom prilikom se izborila i sa osiguranjem velikog kosmonauta, Nila Armstronga, čovjeka koji je prvi kročio na Mjesec. Sa istom hrabrošću kao što je on stupio na naš nebeski satelit, Desanka se otrgla tjelohranitelju koji je pokušao da je zadrži i otrčala do poznatog astronauta. Crtež je bio gotov za nekoliko minuta, i Desa je bila zadovoljna.
Najveći problem je imala sa Če Gevarom. Tokom njegovog boravka u Beogradu, Desanka je dobila dojavu kad i gdje može da ga nađe. U hotelu Metropol, veliki Če pristao je da joj pozira. Međutim, ona je bila toliko impresionirana njime da ju je savladala trema i ruka joj je podrhtavala. Crtež se nije baš proslavio, ali je Če Gevara pokazao kako je, pored velikog revolicionara i veliki kavaljer, pa je potpisao i pohvalio Desankin crtež.
