Kad imate dijete s posebnim potrebama, često razmišljate o tome kako će mu biti kad više ne bude živio s vama, kako će se brinuti sam o sebi. A kad ga vidite kako se priprema za ironman utrku, to je nevjerojatno. Puno više od same utrke. To znači da ga zajednica podržava, da može sve što odluči. I da će biti sasvim dobro kad mene više ne bude uz njega.

Tako je za "USA Today" nevjerojatnu priču počeo Nik Nikić, otac jednog sasvim posebnog, čudesnog sportiste. Njegov sin Kris (Chris Nikić) ima 20 godina i priprema se da postane prvi čovjek s Downovim sindromom koji će savladati ironman utrku! Ako ne znate, to znači preplivati 3,86 kilometara, biciklom preći 180,25 kilometara pa pretrčati 42,2 kilometra. Sve to 'u komadu', za najviše 17 sati.

- Volim pažnju koju privlačim jer volim ljude i to mi omogućuje da budem kao i svi drugi i povežem se s ljudima - objašnjava Kris Nikić, a predsjednik "Special Olympics", najveće sportske organizacije za djecu i odrasle s intelektualnim i tjelesnim teškoćama, Tomoti Šriver (Timothy Shriver) naglasio je:

- Većina ljudi želi pažnju kako bi bili bolji od drugih, Khris je želi da se poveže s drugima. Slavni profesionalni sportisti grade 'zidove' prema ostalima, naši sportisti ruše zidove.

Kris je rođen u SAD-u, na Floridi, otac mu je Nikola, majka Peti (Patty), a sestra Džeki (Jacky). Porijeklo porodice je albansko-crnogorsko. S pet mjeseci morao je na operaciju srca, s tri godine hodao je uz pomoć hodalice. Sad ga trener gleda kako gotovo svakodnevno probija granice.

- To što imam Downov sindrom znači da moram raditi više nego drugi. Naučio sam raditi više i to mi je pomoglo da budem spreman za ironmana - priča Kris, koji trenira četiri sata dnevno šest dana u sedmici.

Pripremao se za svoj prvi polu ironman, koji je trebao biti ovaj mjesec, ali je odgođen. U Panama Sitiju u novembru trebao bi na puni, pravi ironman. Završio je šest triatlona i jedan olimpijski maraton. Počeo se baviti triatlonom sa 16 godina, ali je dvije godine izgubio zbog operacije uha. Kad se vratio, nije mogao pretrčati 100 metara. Sad se priprema za ironman...

- Trenira od devete godine, ali do prije dvije godine kćer Džeki tretirao sam kao nadarenu sportistikinju, a njega kao posebnog. To 'posebni' ponekad znači da neke stvari ne možeš i nisam mu davao jednaku šansu kao njegovoj sestri jer sam ga želio zaštititi. Ali prije dvije godine i njega sam počeo tretirati kao nadarenog - priča otac i dodaje:

- Ma njega je Bog doveo na Zemlju da pomaže drugima.

Svaki dan nakon nastave roditelji ga vode na trening. Osim plivanja i trčanja, trenira i borilačke sportove, jogu, košarku... Kris vjeruje da uvijek može dati jedan posto više, makar dulje trajalo. Izazove i prepreke lomi na komadiće pa ih savladava jedan po jedan.

Jednom je pao s bicikla jureći nizbrdo. I šta je porodica napravila? Zaključili su da je kriv bio bicikl i kupili su novi.

- Neki bi drugi roditelji djeteta s Downovim sindromom nakon toga odustali. Ali nema toga, moraš im dopustiti da osjete istu bol kao svi drugi jer na taj način učiš i ispravljaš pogreške - tvrdi otac, a Kris dodaje:

- Ne koristim svoje stanje kao ispriku nego radim napornije. Otac mi je rekao 'Nikad ne sumnjaj u svoje snove' i da mi je Bog podario dar.

Nakon svake utrke grli navijače uza stazu, suparnike trkače i, dakako, svoju porodicu. Smije se uvijek, čak i kad trener viče na njega.

- Ma, teško je povisiti glas na njega kad se toliko zabavlja. On donosi sunce u svaku prostoriju - kaže otac.

Osim sportske, Kris gradi i karijeru govornika, njegovi motivacijski govori o tome kako svaki dan možete biti jedan posto bolji dostupni su na raznim kanalima.

A osim da postane ironman, ima još jednu želju: da ima kuću, ženu i trbušne mišiće kao njegov trener. Za neke ljude s Downovim sindromom, to je samo san. Ali Kris Nikić je već pokazao da je sve moguće...