Milan Timotić Bata je od malena volio da pjeva. Završio je Pravni fakultet, ali je pjevajući na raznim koncertima vježbao svoj glas i stekao veliku popularnost kao pjevač operskih arija i narodnih pjesama.

Svi koji su barem jednom pogledali film “Maratonci trče počasni kurg” zapamtili su pjesmu “Svi vi što maštate o sreći” koja se čuje kada Đenka u bioskopu pušta prvi put ton film. Mi vam donosimo priču o Milanu Timotiću Bati koji je i otpjevao ovu numeru.

Milan Timotić Bata je od malena volio da pjeva, ali se kao dijete razbolio od šarlaha. Dugo nije mogao da govori i u kući su se već pomirli da će ostati nijem. Ali Milan je progovorio i počeo da pjeva. Kako je odrastao sve više je ispoljavao ljubav prema pjesmi i muzici. U selu je okupio grupu mladića i napravio pjevačko društvo. Svirao je gitaru i harmoniku a pjevali su i svirali čak i po seoskim sahranama.

Milan završava gimnaziju u Šapcu, a potom odlazi u Beograd gdje završava Pravni fakultet. Pjevao je na raznim koncertima, vježbao svoj glas i sticao sve veću popularnost kao pjevač operskih arija i narodnih pjesama. Postao je vrstan pjevač. Zaposlila ga je muzička kuća “Odeon” za koju je u toku 1927/28. godine snimio nekoliko gramofonskih ploča na kojima je pjevao sevdalinke.

Pred Drugi svetski rat živio je i radio u Beogradu. Bio je član Opere, a pjevao je i na Radio Beogradu. Iz njegovog pisma majci, pisanog 18.10.1937. godine sa puno osjećajnosti i brige prema njoj i ostalim članovima porodice, vidi se kakav je bio kao čovjek.

– Mi smo za zdravljem dobro (bio je sa suprugom). U subotu sam morao ići u Petrovgrad gdje sam pjevao na koncertu. Teško mi je bilo pjevati (bio mu je umro otac), ali sam morao jer nismo bili platili kiriju. Zaradio sam 800 dinara, taman toliko koliko da platimo kiriju. Nemam sada ništa da Vam pošaljem, ali ću iduće nedjelje da Vam pošaljem bar 200 dinara jer ću opet nešto zaraditi – piše u Milan u pismu.

Timotić je bio pjevač u crno-bijelom ton filmu koji je Đenka prikazivao u bioskopu u filmu “Maratonci trče počasni krug”. Naziv tog eksperimentalnog filma je “Priča jednog grada” snimljenog 1941. godine u Beogradu. Milan je pjevao plejbek, a pjesma je bila snimljena na gramofonskoj ploči.

Njegova supruga Seka nije željela da imaju djece. Jedno vrijeme tokom rata boravili su u Užicu i Valjevu, gdje je Seka radila kao tumač kod Nijemaca. Milan se razvodi od nje, napušta zemlju kao pristalica Draže Mihailovića i tek se 1946. godine javlja porodici iz Salzburga, a 1950. iz Amerike. Poslije rata, Milan je u domovini bio osuđen na smrt u odsustvu.

U Americi je bio lijepo prihvaćen od srpskih emigranata. Oženio se skoro 20 godina mlađom pijanistkinjom Džoan Kornel. “Glas Srba” iz Indijanopolisa 13. novembra 1988. objavio je tužnu vijest da je Milan Timotić preminuo poslije duge i teške bolesti.

Tek nakon pola godine Džoan je smogla snage da u Jugoslaviju javi o Milanovoj smrti. U pismu navodi da su se vjenčali 19. novembra 1961. godine i imali divan brak, kao i da joj je žao što ga nije srela ranije. Timotić je bio pjevačka zvijezda i u tuđini iz koje se nikada nije vratio.