Taj moj bicikl ne vrijedi puno, ali meni je značajan. Na njemu imam pomagalo za ruku, darovali su mi ga prijatelji i za njega sam jako vezana. Ali ako će taj bicikl nekoga usrećiti, neka mu bude, govori Mira Logarušić iz Sesveta za 24.sata.

Ova majka troje djece svaki dan ustaje u pet sati ujutro i biciklom putuje do Branimirove tržnice. Prodavačica je na kiosku, svi je tamo znaju, kao što znaju koji je njezin bicikl s kojim dolazi na posao. Naime, kako Mira nema ruku, na tom je biciklu ugrađena posebna proteza za ruku koja joj olakšava vožnju.

- Ja svoj bicikl parkiram kraj kioska i svi znaju da je moj. U četvrtak sam oko 18.30 izašla iz kioska, vidjela da je tamo, a u 18.50 više ga nije bilo. Dečki koji su bili tamo pozvali su policiju i rekli da su vidjeli da netko sjeda na njega i odvozi ga, a kako je imao crvenu kabanicu poput moje, mislili su da sam ja. Policija je bila, napravili su zapisnik i što da vam kažem - rekla je Mira.

Dodala je kako vjeruje da će joj se njezin bicikl vratiti, a preživjet će, kaže, ako ga netko i zadrži.

- I moj suprug je uvjeren da će mi ga vratiti. Ali već mi je jedan čovjek ponudio novi bicikl. Pitao me zašto sam tužna i rekao mi: ‘Ma daj, evo imam ja bicikl u garaži i poklonit ću ti ga’ - ispričala je Mira.

Lani je proglašena najboljom radnicom i dobila je nagradu “Mali svjetionik za velike ljude”.