Morske prostranosti prepune su raznih bića, zanimljivih, nekih možda manje poznatih, ali svi oduševljavaju.

Patuljasti morski konjić je maleni stanovnik mora koji može postojati u dvije boje, živi na koralu i na tijelu ima izrasline u nijansi domaćina. Sasvim je slučajno otkriven, a kod njega je fascinantno što i mužjaci također rađaju mlade.

Prva vrsta

Patuljasti morski konjić je toliko mali da o njemu niko dugo ništa ne bi znao da nije slučajno otkriven. To je mali morski stanovnik koji se gotovo ne razlikuju od svoje okoline, jer je majušan i sklon savršenoj kamuflaži.

Bargibantov patuljasti morski konjić tako je i otkriven 1969., na koralu koji je istraživan i bio je prva otkrivena vrsta patuljastog morskog konjića.

Ovaj morski patuljak naraste do veličine od 1,4 do 2,7 centimetara i živi na dubini od 16 do 40 metara. Bargibantov morski konjić ima maksimalnu dužinu 2,4 cm, a na tijelu zaobljene izrasline koji oblikom i bojom odgovaraju izgledu njegovog domaćina mekanog korala.

Eliminisan naziv

Ova vrsta obično se viđa u dvije boje, ljubičastoj sa ružičastim izraslinama ili žuta sa narandžastim izraslinama, u zavisnosti od boje domaćina korala.

Jedan meki koral može biti domaćin koloniji do 28 parova Bargibantovih patuljastih morskih konjića.

U prvoj deceniji 21. vijeka zvanično je imenovano sedam od opisanih ukupno osam vrsta malog morskog konjića. Ranije je nauci bio poznat samo Bargibantov patuljasti morski konjić koji je opisan 1970. godine. 

Od tada su dvije vrste sinonimizovane, sada se zna da Severnov i Pontohov mali morski konjić predstavljaju jednu vrstu, pa je eliminisan naziv Hippocampus severnsi.

Brojne prijetnje

Ove sićušne morske životinje vjerovatno se hrane malim rakovima, ali je potrebno više istraživanja da bi se potvrdile navike u njihovoj ishrani.

Kao i svi drugi morski konjići i patuljasta vrsta rađa žive mladunce. Parovi su vjerovatno monogamni, mužjaci čuvaju jaja u sopstvenoj stomačnoj kesi oko dvije sedmice i potom rađaju više od 34 mladunaca koji su dugački samo dva milimetra.

Degradacija koraljnog grebena, gubitak prirodnog prebivališta, zakiseljavanje okeana i porast temperature vode su neke od prijetnji sa kojima se suočavaju patuljasti morski konjići. 

Kao obalska vrsta, Bargibantovi mali morski konjići pate zbog od uništavanja staništa kroz neselektivnu ribolovnu praksu kao što su eksploatacioni ribolov i mreže, ali i zbog zagađenja i degradacija i izmjene obale. 

Na ovu vrstu utječu i efekti klimatskih promjena, uključujući pojačanu kiselost okeana i povećanje temperature koje štete staništima koraljnih grebena. Potrebna su dalja istraživanja da bi se razumio pun obim prijetnji patuljastim morskim konjićima i njihovim koralima domaćinima.