Kako se jesen završava, Turska se pretvara u "raj za zimski turizam" sa snijegom prekrivenim urbanim i ruralnim krajolicima. 

Pored renomiranih skijaških centara u zemlji, Turska putnicima nudi posebne doživljaje historijskih gradova, koji su još privlačniji pod snježnim pokrivačem. 

Jedno od ovih posebnih iskustava je čuveni Eastern Express, koji polazi iz glavnog grada Ankare do Karsa, magičnog zimskog grada u najistočnijem dijelu zemlje, prolazi duž prelijepih gradova, i između veličanstvenih planina i dolina.

Počevši od srca Anadolije i protežući se 1.310 kilometara do najistočnijeg dijela Turske, pruga Eastern Express poznata je po svojim pejzažima, koji oduzimaju dah. Putopisci je smatraju jednom od "najbolje četiri željezničke rute" na svijetu, a za ovo fascinantno putovanje između Ankare i Karsa potrebno je oko 25 - 26 sati. 

Putnici Eastern Express-a, jedne od omiljenih nostalgičnih ruta Turske, mogu doživjeti historijske željezničke stanice, lokalne specijalitete i izvanzemaljske krajolike. Voz, koji pored vagona Pullman i couchette, također ima i vagon - restoran sa četrnaest stolova i sjedištima za 56 osoba. Pored mogućnosti za objedovanje u restoranu, putnici ponekad donose svoje čajnike stvaraju sebi poseban ugođaj za stolom.

Krajnja destinacija Istočnog ekspresa je fascinantan zimski grad Kars, jedno od najstarijih naselja u Anadoliji, koji je smješten u jednom od najistočnijih dijelova Turske. Oblikovan brojnim kulturama kroz historiju, Kars vodi posjetioce u neko drugo vrijeme. 

Počevši od Urarta, ove zemlje su ispratile mnoge civilizacije: perzijske, istočno rimske, seldžučke i osmanske. Područje se također nalazi na važnom trgovačkom putu gdje se nakada spajao poznati Put svile.

Kars, grad na najistočnijem dijelu zemlje je gastronomski raj sa svojim jedinstvenim jelima i prepoznatljivim okusima turske kuhinje. 

Posebno poznat po sirevima kašaru i gruyereu, medu i guščijem mesu, Kars se ističe raznolikošću lokalnih okusa. Ako tokom obroka naiđete na duel ašika, smatrajte se sretnim. Ova drevna tradicija, u vidu priča koje izvode muzičari i trubaduri, često se pretvara u žestoko takmičenje, koje je odlična zabava kako za izvođače tako i za gledaoce. 

Tradicija ašika, koja je 2009. godine uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa, važna je umjetnička forma utkana u kulturnu memoriju Anadolije.