Dosadašnji dokazi upućuju na to da izvan našeg Sunčevog sistema, u dalekim prostranstvima svemira, ima mnogo vode. No, empirijska potvrda te teorije nije baš jednostavna, za to bismo trebali putovati milijardama i milijardama kilometara – osim ako voda iz drugih zvjezdanih sistema ne dođe do nas.

To se izgleda nedavno i dogodilo, odnosno vjerovatno se događalo i prije, ali smo sada razvili tehnologiju i znanje za prepoznavanje objekata koji dolaze izvan našeg Sunčevog sistema. 

Prema najnovijoj analizi kometa 2I/Borisova, predanoj časopisu "The Astrophysical Journal Letters", ovaj međuzvjezdani komet ispušta vodenu paru, odnosno vodu nastalu oko druge zvijezde.

Kometi su nestabilni, isparavaju, i odražavaju uvjete koji su prisutni u regiji protosolarnog diska u kojoj su nastali. Stoga nam proučavanje isparavajućih elemenata kometa omogućuje da bolje razumijemo fizičke i kemijske procese koji se događaju tokom formiranja planeta, napisali su astrofizičari u svom istraživanju. 

Na njemu uočen cijanid i dvoatomski ugljik

Na temelju tih analiza, smatraju naučnici, komet koji je nastao kod neke druge zvijezde vrlo nalikuje kometima Sunčevog sistema. Što je dobar znak jer to znači da uvjeti unutar našeg sistema nisu jedinstveni te bi negdje daleko moglo biti i drugih zemalja na kojima bi moglo biti života.