Dosad se vjerovalo kako Zemlja ima četiri glavna sloja i to koru, plašt, vanjsku i untrašnju jezgru. Naše znanje o tome što se nalazi ispod Zemljine kore izvedeno je uglavnom na temelju onoga što su vulkani izbacili na površinu i što smo doznali bilježenjem i praćenjem seizmičkih valova.

Temeljem tih neizravnih opažanja znanstvenici su izračunali kako užareno vruća unutrašnje jezgra, s temperaturama koje prelaze 5.000 Celzijusovih stepeni, čini samo jedan posto ukupnog volumena Zemlje. 

Nova otkrića

Ali, prije nekoliko godina otkriveni su dokazi u prilog teoriji kako Zemljina unutrašnja jezgra zapravo ima dva različita sloja. Za to su upotrijebili algoritam koji je pretražio i spajao hiljade modela unutrašnje jezgre s promatranim podacima o tome koliko dugo seizmičkim valovima treba da putuju kroz Zemlju, koje je tokom mnogih stoljeća prikupio Međunarodni seizmološki centar.

Tim je pregledao pojedine modele anizotropije unutrašnje jezgre. Neki modeli sugerišu da materijal unutrašnje jezgre kanalizira seizmičke valove brže paralelno s ekvatorom, drugi pokazuju da mješavina materijala omogućuje brže valove koji su paralelniji s rotacijskom osi Zemlje.

Varijacije u jezgri

Sporan je tačan nivo razlike pod određenim uglovima Istraživanje nije pokazalo puno varijacija s dubinom u unutrašnjoj jezgri, ali je otkrila da postoji promjena u sporom smjeru do ugla od 54 stepena, s bržim smjerom valova koji idu paralelno s osi. 

To ukazuje na mogućnost dva odvojena događaja hlađenja u historiji Zemlje, piše Science Alert.