Čulo mirisa je jedan od naših najbogatijih prozora u svijet oko nas. Igra vitalnu ulogu u onome što okusimo, našim društvenim interakcijama, pa čak i pomaže nam u otkrivanju potencijalnih opasnosti. Ali prijetnja u zraku koji udišemo možda nagriza naše mirisne moći.

Mnogim ljudima je Covid-19 pokazao kako je to izgubiti osjet mirisa. Poznat kao “anosmija“, gubitak mirisa može imati značajan učinak na naše opće dobro i kvalitetu života. Međutim iznenadna respiratorna infekcija može dovesti do privremenog gubitka ovog važnog čula, vaš miris je možda godinama postupno nestajao zbog nečeg drugog – zagađenja zraka, piše BBC Future.

Izloženost malim česticama onečišćenja u zraku, koje uglavnom nastaju izgaranjem goriva u vozilima, elektranama i našim domovima – ranije se povezivala s “olfaktornom disfunkcijom”, ali obično samo u radnim ili industrijskim okruženjima. No nova istraživanja sada počinju otkrivati prave razmjere i potencijalnu štetu uzrokovanu onečišćenim zrakom koji udišemo svaki dan.

Izlaganje zagađenju

Na donjoj strani našeg mozga, odmah iznad nosne šupljine, nalazi se olfaktorni bulbus. Ovaj osjetljivi komadić tkiva ispunjen je živčanim završecima i neophodan je za iznimno raznoliku sliku svijeta koju dobivamo iz našeg osjetila mirisa. To je također naša prva linija obrane protiv virusa i zagađivača koji ulaze u mozak. No, s ponovljenim izlaganjem zagađenju, te se brane polako troše.

- Naši podaci pokazuju da postoji 1,6 do 1,7 puta veći rizik od razvoja anosmije s dugotrajnim izlaganjem opasnim česticama - istakao je rinolog na Medicinskom fakultetu u Baltimoreu. U postocima, to je povećanje od 160% do 170%.

 Jaki mirisi

Jednostavno pitanje na koje je u svom istraživanju želio odgovoriti bilo je sljedeće: živi li neproporcionalan broj pacijenata s anosmijom u područjima s većim zagađenjem? Donedavno malo znanstvenih istraživanja na ovu temu uključivalo je jedno meksičko istraživanje iz 2006., koje je upotrijebilo jake mirise kave i naranče kako bi pokazalo da stanovnici Mexico Cityja – koji se često bori sa zagađenjem zraka – obično imaju lošiji osjet mirisa od ljudi koji žive u ruralnim područjima zemlje.

Anosmija

Uz pomoć kolega, uključujući ekološkog epidemiologa Zenju Zanga  (Zhenyua Zhanga) koji je izradio kartu historijskih podataka o onečišćenju zraka na području Baltimorea, Ramanatan (Ramanathan) je postavio studiju slučaja kontrole podataka od 2690 pacijenata koji su bili u bolnici Džon Hopkins (Johns Hopkins) tokom perioda od četiri godine. Oko 20% imalo je anosmiju i većina nije pušila (što je važno jer je to navika za koju se zna da utječe na čulo mirisa).

Utvrđeno je da su razine zagađenja zraka znatno više u četvrtima u kojima su živjeli pacijenti s anosmijom u usporedbi sa zdravim sudionicima kontrolne skupine. Čak i kada su prilagođeni prema dobi, spolu, etničkoj pripadnosti, indeksu tjelesne mase, korištenju alkohola ili duhana, nalazi su bili isti. Čak i mala povećanja izloženosti česticama onečišćenja iz okoline može biti povezana s anosmijom.

Otkriće je potvrđeno u drugim dijelovima svijeta u studijama objavljenim ove godine. Jedna nedavna studija u Bresciji, u sjevernoj Italiji, na primjer, otkrila je da su nosovi tinejdžera i mladih odraslih postali manje osjetljivi na mirise što su više bili izloženi dušikovom dioksidu – još jednom zagađivaču koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva, posebno iz motora vozila. Drugo jednogodišnje istraživanje u Sao Paulu, Brazil, također je pokazalo da ljudi koji žive u područjima s većim zagađenjem česticama imaju oslabljen osjet mirisa.