Glinena cigla iz palače asirskog kralja Asurbanipala II u Kalhuu, današnjem Nimrudu, koja se čuva u Nacionalnom muzeju Danske, prava je kapsula biljnog života, pokazalo je istraživanje tima naučnika, prenosi ''ScienceDaily''.
Akadski jezik
Kako se navodi u saopćenju Oksforda, cigla ima natpis na akadskom jeziku koji glasi: „Vlasništvo palače Asurbanipala, kralja Asirije“, pa je lako datirati je na period između 879. i 868. godine prije nove ere.
Tokom digitalizacije u muzeju 2020. grupa istraživača izvukla je uzorak iz unutrašnjosti cigle, gdje je postojao veoma mali rizik od zagađenja tuđim DNK. Iz tog uzorka izvukli su DNK koji je nakon sekvencioniranja identificirao 34 različite grupe biljaka. Najviše sekvenci imali su kupusi i vresovi. Uz njih, tu ima i ostataka porodica breza, lovora i pšenica.
Interdisciplinarni tim arheologa, biologa i genetičara uspio je da uporedi otkrića s modernim botaničkim podacima iz Iraka, kao i s drevnim asirskim opisima biljaka.
Cigla je napravljena od blata skupljenog blizu rijeke Tigar, a ono je pomiješano sa slamom ili životinjskom balegom. Oblikovana je u kalupu prije nego što je na nju stavljen natpis, a onda osušena na suncu. Činjenica da cigla nije gorjela, već je ostavljena da se suši prirodnim putem pomogla je u očuvanju genetskog materijala u njoj.
Flora i fauna
- Apsolutno smo uzbuđeni otkrićem da antička DNK, koja je bila zaštićena od kontaminacije unutar gline, može biti izvučena poslije 2.900 godina. Ovaj projekt je savršen primjer značaja interdisciplinarne kolaboracije u nauci, jer su različita znanja uključena u projekt dala odlične rezultate - poručila je dr. Sofi Land Rasmusen, profesorica Odjela za biologiju na Oksfordu.
Osim što su otkrili mnogo toga iz ove pojedinačne cigle, istraživači kažu da je ova metoda dokaz da to mogu da rade i s glinenim ciglama iz različitih perioda kako bi identificirali floru i faunu. Glinenih objekata ima na arheološkim nalazištima širom svijeta.
U ovoj studiji izvučen je DNK biljaka, jer je njih bilo najviše. Međutim, vjeruje se da bi mogle biti identificirane i životinje. To omogućuje detaljno razumijevanje biodiverziteta u prošlosti i može biti veoma značajna alatka u proučavanju prošlosti, piše Telegraf.rs.
